Molat je izvedenica iz talijanskog glagola "mollare" što znači odustati.
Štokavce - koji nisu u bliskom dodiru s čakavskim, niti su povijesno i geografski neposredno izloženi utjecajima talijanskog jezika - ovaj slogan na prvu možda može navesti na pogrešan trag u pokušaju da ga razumiju i shvate. Mogli bismo, recimo, prvoloptaški pomisliti da molat znači moliti, preklinjati. To bi naravno bilo pogrešno, jer se očito radi o izvedenici iz talijanskog glagola "mollare" što znači odustati. "Krepati/umrijeti, ali ne odustati" borbeni je dakle poklič koji upućuje na stanje revolta, prkosa i otpora po svaku cijenu, pa i po cijenu krajnje smrti.
(Hajridin Hromadžić: Fragmenti grada)
Sve sličnosti sa stvarnim osobama slučajno su namjerne.
Dežurnim blogobudalama, šizofrenim starim prdonjama, stoki koja tudje mrtve naziva krepanima i svim njihovim prijateljima i poznanicima komentiranje zabranjeno.
U vezi s nuspojavama i neželjenim učincima nemogućnosti komentiranja obratite se svom psihijatru ili apotekaru ili na nuspojaveinezeljeni
ucincibloga@bolimekuki.odjeb.net
Štorije mačka, maške i Gandalfa beloga od Kojotice
utorak, 27.10.2020.
Danas je mami 3 godine da je umrla. Nepune tri godine nakon tate. Sestra i ja smo ostale same sa svojim malim obiteljima. Njena je nažalost postala još manja.
U neku ruku, iz današnjeg kuta, malo i zavidim njima koji ovo nisu dočekali.
Oni su mrtvi, pravo mrtvi.
Oni su imali svoju šaku suza i vriću smija. Mi umiremo polako.
Uzimaju nam komadić po komadić onoga što čini život.
Na kraju nam od vriće smija neće ostati ni šaka a suze se više neće dati utrpati u nijednu vreću. Ali glavno da smo tako zaštitili neku švapsku babu. Koja da živi tristo godina može obrisati guzicu u svoj dosadni život.
Moji roditelji nisu putovali u Dominikanske republike u resorte kako bi se mogli kurčiti pred susjedima, niti su medjusobno kupovali poklone od 300 eura za Božić.
Ali mi smo imali ljepše Božiće i Uskrse i Nove godine pa čak i Sisvete, nego li će švapske babe, kojima se unuci moraju telefonski naručivati kada da dodju, ikada imati.
Počivali u miru.
Po cijelome kraju na sto milja
Ljepote takve ni'
Kao što bješe lijepa Janja
Ribara starog kći...
Jednom se Gogolj preobukao u Puškina, došao Puškinu i pozvonio. Puškin mu je otvorio vrata i povikao:
- Vidi, Arina Rodionova, ja sam došao!"
Sjedi tako Puškin kod kuće i razmišlja:
- Dobro, ja sam, dakle, genij. Gogolj je takodjer genij, a i Dostojevski je, pokoj mu duši, genij. Pa kako će se, bogamu, sve to završiti?!
Tu se sve i završilo.