|
Krepat, ma ne molat!
Molat je izvedenica iz talijanskog glagola "mollare" što znači odustati.
Štokavce - koji nisu u bliskom dodiru s čakavskim, niti su povijesno i geografski neposredno izloženi utjecajima talijanskog jezika - ovaj slogan na prvu možda može navesti na pogrešan trag u pokušaju da ga razumiju i shvate. Mogli bismo, recimo, prvoloptaški pomisliti da molat znači moliti, preklinjati. To bi naravno bilo pogrešno, jer se očito radi o izvedenici iz talijanskog glagola "mollare" što znači odustati. "Krepati/umrijeti, ali ne odustati" borbeni je dakle poklič koji upućuje na stanje revolta, prkosa i otpora po svaku cijenu, pa i po cijenu krajnje smrti.
(Hajridin Hromadžić: Fragmenti grada)
Sve sličnosti sa stvarnim osobama slučajno su namjerne.
Dežurnim blogobudalama, šizofrenim starim prdonjama, stoki koja tudje mrtve naziva krepanima i svim njihovim prijateljima i poznanicima komentiranje zabranjeno.
U vezi s nuspojavama i neželjenim učincima nemogućnosti komentiranja obratite se svom psihijatru ili apotekaru ili na nuspojaveinezeljeni
ucincibloga@bolimekuki.odjeb.net
|
Štorije mačka, maške i Gandalfa beloga od Kojotice
utorak, 14.11.2017.
Dolijali okorjeli zločinci
Terete se za slijedeća nedjela protiv ljudi i imovine:
- uništenje kožnatih stolica u blagovaonici
- upropaštavanje dugo traženih odgovarajućih presvlaka za kauč
- lomljenje nekoliko desetaka ukrasnih predmeta i uspomena raznih vrsta
- neovlašteno ulaženje u spavaću sobu batlera i skrivanje u ormaru
- višestruki pokušaj bijega
- puštanje dlaka po tepihu
- grebanje zida
- podrivanje kućnog reda
- guranje njuške u kajmak
- paljevinu repa na svijeću
- sve ostalo.
P.S. Naravno, na kraju su pušteni uz kauciju od 70 eura i usluge pedikure koje si batlerica samoj sebi nikada ne priušti.
|
|
|
| < |
studeni, 2017 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
| 6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
| 13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
| 20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
| 27 |
28 |
29 |
30 |
|
|
|
|
|
Književne anegdote Daniila Harmsa:
Jednom se Gogolj preobukao u Puškina, došao Puškinu i pozvonio. Puškin mu je otvorio vrata i povikao:
- Vidi, Arina Rodionova, ja sam došao!"
Sjedi tako Puškin kod kuće i razmišlja:
- Dobro, ja sam, dakle, genij. Gogolj je takodjer genij, a i Dostojevski je, pokoj mu duši, genij. Pa kako će se, bogamu, sve to završiti?!
Tu se sve i završilo.
|
|
