Molat je izvedenica iz talijanskog glagola "mollare" što znači odustati.
Štokavce - koji nisu u bliskom dodiru s čakavskim, niti su povijesno i geografski neposredno izloženi utjecajima talijanskog jezika - ovaj slogan na prvu možda može navesti na pogrešan trag u pokušaju da ga razumiju i shvate. Mogli bismo, recimo, prvoloptaški pomisliti da molat znači moliti, preklinjati. To bi naravno bilo pogrešno, jer se očito radi o izvedenici iz talijanskog glagola "mollare" što znači odustati. "Krepati/umrijeti, ali ne odustati" borbeni je dakle poklič koji upućuje na stanje revolta, prkosa i otpora po svaku cijenu, pa i po cijenu krajnje smrti.
(Hajridin Hromadžić: Fragmenti grada)
Sve sličnosti sa stvarnim osobama slučajno su namjerne.
Dežurnim blogobudalama, šizofrenim starim prdonjama, stoki koja tudje mrtve naziva krepanima i svim njihovim prijateljima i poznanicima komentiranje zabranjeno.
U vezi s nuspojavama i neželjenim učincima nemogućnosti komentiranja obratite se svom psihijatru ili apotekaru ili na nuspojaveinezeljeni
ucincibloga@bolimekuki.odjeb.net
Štorije mačka, maške i Gandalfa beloga od Kojotice
petak, 14.07.2017.
Ideje
Kupila sam jučer jednu haljinu za "štrapac".
To bi u prijevodu značilo haljina za po kući ili na plažu, nešto što je onako povoljno naletilo na ljetnom sniženju, a da nije sniženo ne bi nikada kupila.
Iz haljine prvo su izvirile one živcirajuće trake na ramenima, koje stalno ispadaju iz dekoltea dok iz izživcirani ne odrežete.
Pa upitam frendice na fejsu (jer frendovi to nikako ne mogu znati) čemu bi to sranje moglo služiti.
Osim ispadanju iz majice, po mogućnosti na slici.
Kao meni neki dan na brodu, vozeći se po Neckaru.
I sjebalo mi cijelu sliku.
Ove krenule okretati očima, da kako ne kužim, na to se vješa majice da ne ispadnu.
Reko, kako ću kužit, pa znate da nisam pravo žensko samo zato jer imam sise, ja sam faking gradjevinar i još uvijek ne kontam.
Pa pita mene moja Ljube da jel me treba nazvat pa mi objasnit.
Reko, nemoj ti zvat nego mi nacrtaj!
I pat minuta kasnije dobijem ja slijedeći sliku (objavljujem uz dozvolu autorice ovog poluumjetničkog a polupraktičnog uradka):
Eto, a ja guglala danima i ništa uporabno nisam pronašla, umjesto da sam kod ovakvih životnih dvojbi odmah upitala pravo žensko.
Nisam ni došla k sebi a pošalje mi moja Ljube, citiram, "još jednu ideju":
I onda je iz mene krenulo more ideja.
Ako sad ne postanem viralni hit i ne maknem sa pijedestala popularnosti onog ludog Rusa koji me već uvjerio da ne znam rezati lubenicu, limun, naranču, ljuštiti jaja, sjesti pravilno dok serem i da cijeli život naopako nosim špangice za kosu, e, onda odlazim iz bespuća interneta na punih pola dana ko i Anabonni.
Dakle...
Korištenje trakica za podizanje otvora haljine kako vame grudi ne bi ispadale iz dekoltea:
Trakice kao držač ruke na srcu pri sviranju himne,
pomoć pri duhovnoj obnovi i/ili izvodjenju pozdrava Suncu
te kao praktični podsjetnik senilcima di su im oćala.
I za kraj malo originalne ljubavi majke i sina, nakon što se nije javio, kako je bilo dogovoreno, pa je majka doživjela tri živčana sloma:
I za petak i vikenda početak kratak slikovni prilog k temi koja je pred par tjedana zaokupljala blogere i blogerice:
P.S. nedavno sam iskopala iz naftalina neke stare CD-je i sad sam u "itadjenamomentionvidijanju" modusu.
Jer isto je za sluge, isto je za gazde
i najlipše stvari u životu su džabe
i kako god namistija, volija il tija
život je šaka suza, vrića smija
(TBF : Fantastična)
Jednom se Gogolj preobukao u Puškina, došao Puškinu i pozvonio. Puškin mu je otvorio vrata i povikao:
- Vidi, Arina Rodionova, ja sam došao!"
Sjedi tako Puškin kod kuće i razmišlja:
- Dobro, ja sam, dakle, genij. Gogolj je takodjer genij, a i Dostojevski je, pokoj mu duši, genij. Pa kako će se, bogamu, sve to završiti?!
Tu se sve i završilo.