Štorije mačka, maške i Gandalfa beloga od Kojotice
utorak, 28.02.2012.
Crno bijelo bez boje
|
Jučer se hrvatskim svemiropolisom raširila uznemiravajuća vijest o dami hrvatskog glumišta, koja je ostala na hodniku ispred stana na čijim je vratima zločesti muž zamijenio bravu. Uslijedili su komentari, bez posebnog suosjećanja sa dotičnom damom, poznatijoj po lošem ukusu, no po kvaliteti njenih dramskih uprizorenja, na što je (kako tipično) jedna gospodja ostala zgrožena, te se upitala u kakvoj to ona zemlji živi. Obožavam tu riječ. ZGROŽEN(A). Jedva čekam da je netko u Hrvatskoj (a može i deželi) upotrijebi, pa da iskočim iz prvog grma i još ga malo jače ZGROZIM, jer mene apsolutno više ništa ne može "zgroziti" u zemljama kurvi i lopova u kakvima živimo. Nacrtala sam joj koliko je lijepa njena i (nažalost) moja zemlja, odgovorivši: "U zemlji u kojoj životi milijuna žena ne znače ništa, ali pička jedne pevaljke znači sve. U takvoj zemlji." Naprosto me svojom zgroženošću natjerala da joj nacrtam tu divnu zemlju. Ne znam što se kasnije te večeri dalje odigravalo na tom profilu i statusu, rijetko se vraćam na prizorište frke koju izazovem svojom jezičinom. A i bolje mi je šutjeti, prije no što mi netko predbaci da i sama živim u zemlji u kojoj je osoba ,poznatija kao jedinica za lajnu bijeloga, godinama sjedila u ministarskoj fotelji, te bila proglašena čak i ženom godine. Živimo u svijetu u kojima su svi redom zgranuti i šokirani kada alkohol i/ili droga pobere neku javnu osobu sklonu ekscesima, te je danima potom nazivamo andjelom. Živimo u svijetu gdje danima plačipizdimo za svjetskim menadžerima upitnih moralnih vrijednosti, koji su svoju slavu stekli na tuzi i jadu milijuna gladnih stanovnika trećeg svijeta. Živimo u svijetu u kojem je normalno da jednoj poznatoj glumici oduzmu stan u njenom vlasništvu, jer je udana za čovjeka krive nacionalnosti, te da je desetljećima nazivaju kurvom, a nitko od dama hrvatskog glumišta i svekolike javnosti niti da pisne. No, potom se ista ta javnost danima bori za čast osobe koja je slavu stekla jeftinom pornjavom, te time zauvijek zadužila lijepu nam našu. Svijeta u kojem zvijezde u dopičnjacima leopardovog uzorka i vulgarnim dekolteima same obavještavaju žutu štampu svaki put kada im bogati jebač kupi dijamantni prsten optočen zlatom i platinom, da bi potom danima plačipizdile tražeći zaštićenost svoje intime kad objave i onu mračniju stranu njihove bajke. Recimo da su pijane vrijedjale ljude oko sebe ili im je, (do jučer još) njihov princ poduzetnik (kojemu ofkors nitko ne zna što poduzima) na bijelom (konju?) iz Glorije zabio kacot posred njuške i izbacio ih iz stana. Eto, u takvom je svijetu jučer gotovo nezapaženo otišla jedna, nekad nam svima draga osoba iz javnog života. Osoba koju nikada nismo vidjeli da pokazuje niti koljena, a kamoli da sadržajem svojeg ormara sa intimnim rubljem maše po ženskim časopisima. Osoba o čijem dekolteu i boji grudnjaka nikada nismo imali prilike raspravljati. Osoba koja je trajala malo duže, no njene nazovi nasljednice, koje padnu u zaborav prije no izgovorimo slovo "r", koje njima pvedsavlja pvoblem, ali su zato dnevne novine prepune njihovih ljubavnih i inih pviča i skandala. Jučer je u 68. godini života umrla poznata spikerica i voditeljica Helga Vlahović. Osoba koju smo voljeli zbog njenog osmijeha, glasa, karizme, profinjenosti, te zbog jedne od najvažnijih ljudskih osobina - jednostavnosti. Barem sam je ja tako doživljavala. Ostati će zapamćena kao žena, majka i jedna od prvih asocijacija na mladost, koja se više neće vratiti. Slično kao cockta, piće naše mladosti. Super, super s groždjicama, s lješnjakom i rižom. Milka Babović sa detaljnim opisima klizačkih haljinica. Mladen Delić i "Ljudi, je li to moguće?". Jedina "afera" u kojoj se svih ovih godina spominjala, bila je ona o korištenju frizeraja HRT-a i nakon odlaska u mirovinu. Što joj, poznavajući raskoš hrvatskih mirovina, i nije baš neki grijeh. Laka joj noć, dragi blogeri. |
- 08:33 - Komentari (25) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Književne anegdote Daniila Harmsa: Jednom se Gogolj preobukao u Puškina, došao Puškinu i pozvonio. Puškin mu je otvorio vrata i povikao: - Vidi, Arina Rodionova, ja sam došao!" Sjedi tako Puškin kod kuće i razmišlja: - Dobro, ja sam, dakle, genij. Gogolj je takodjer genij, a i Dostojevski je, pokoj mu duši, genij. Pa kako će se, bogamu, sve to završiti?! Tu se sve i završilo. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||