Štorije mačka, maške i Gandalfa beloga od Kojotice
četvrtak, 17.12.2009.
Gospodar peder(ov)a (uvrnuta lektira za osnovne škole - 2.dio)
|
Sinoć gledam po tko zna koji put Gospodara prstenova i njegovu družinu. I čekam do kraja u nadi da mi možda ovoga puta neće orci ukokat jedino pravo muško u sva tri dijela. Kad ono racku. Ubilo mi Boromira. Opet. I opet. A jebat ga! Grrr! I što mi sad preostaje? Gledat dalje bezveznog Froda, još jednog iz galerije glavnih likova, kojeg u knjizi/seriji/filmu/stripu nije ni trebalo? Uvijek me podsjeti na Seinfelda, Dear Johna i Miki Mausa. Nabrojana trojica zapravo nikome ne bi nedostajala kada bi ih izbacilo iz serije/stripa. Osobno definitivno ne bi ni skontala da nema dosadnog Mikija, dok je nadrkanog i živčanog Paje (Paška - koji glupavi prijevod) Patka. Ili pak da nema Seinfelda dok je tu preostali trojac zbog kojeg se gleda repriza reprizine reprize. Dakle Frodo otpada. U njega je tako i tako zateleban Sam. U trećem dijelu dok njih dvojica bauljaju bespućima povijesne zbiljnosti Mordora skrivajući se pred orcima, samo čekam kad će ga Sam zažvalit onako pravo francuski. Usta na usta. Zabit mu jezičinu (jebem ti, kad imaju dlakava stopala, nisu valjda i hobitski jezici dlakavi?) do krajnika. Možda ja samo imam prepokvarenu maštu i prepogan jezik, ali zar ne gleda Sam Froda cijeli film pogledom punim pritajene ljubavi? Pa zaljubljen je u njega ko prasac u jabuku! Onda su tu ona druga dvojica malih dlakavih dobrodušnih stvorenja. Merry i Pippin. Furaju se na prijateljstvo. He he he. Moš si mislit. U biti jedino što ih spriječava da se i ta dvojica ne podrapaju je činjenica da je ipak riječ o knjizi/filmu namijenjenom prije svega dječici i odraslima koji se nisu do kraja opametili. A i neki su daljnji rod, pa nije baš prihvatljivo zatreskati se u bratića u trećem koljenu. Mama hobitica sigurno ne bi bila baš presretna i zato njihova ljubav ostaje upakirana u prijateljstvo i pokušaj trojca sa muškobanjastom Boromirovom rodjakinjom u petom koljenu. Koju, ako se pravo sjećam ipak na kraju kresne Faramir (koja imena majko mila). Tu je i Aragorn, koji mi je baš seksi u onoj Strider verziji sa kapuljačicom, ali njega mi mazne vilenjakuša. A valjda su liku fetiš curke sa šiljastim ušesima, čiji tate imaju svoje bendove. Sranje!
Iako sam i sama malo slaba na vilenjake i njihova ušesa i dugu plavu kosicu, pomisao na Elronda koji ima samo kakvih 3000 godina, ipak me pomalo odbija. Ni od njega za mene nikakve koristi. Iako valjda nije peder kad ima kćer. Hm. Gandalf. Taj je faca. A i po interesima (ipak sam ja prikrivena vještičina) smo tu negdje. Ali em je prestar, em je previsok, em se uvijek mora baviti višim interesima, pa nikad ne znaš kad će otići od doma spašavati neki drugi svijet dok se juha hladi na stolu. Ništa. Njega ću si pustit kao najboljeg frenda. Da mi pomogne kad poželim nekoga pretvoriti u žabu, na primjer. Morat ću se zadovoljiti sa Legolasom. Taj uopće ne bi bio slab za imat ga po doma onako preko tjedna. Ima baš seksi ušesa. Špičasta. A i strelice su mu zakon. A tek kosica! Jedino što i on vuče sa sobom onu patuljastu pederčinu od Gimlija. Jebiga, nobody is perfect! Ostaje mi na kraju da se spetljam sa zločestim Sauronom i maznem mu prsten. I postanem gospodarica prstena. Ne kužim kako takvo nešto nije palo na pamet Tolkienu. Pa Sauron je kao i svi negativci iz bajki malce nadrkan zbog nedostatka seksa (o toj teoriji u slijedećem postu). I sad pazi budala, u tri dijela sva ta pederska družina trči po šumama i gorama, bori se sa orcima, nazgulima, zlim čarobnjacima, golumima, divovskim paucima. Umjesto da onom nadrkancu podvale kakvu velenjakušu velikih sisa i duge plave kosice da ga malo oslobodi napetosti. I proplakala bi zora, bez svog tog trodijelnog pederskog cirkusa. Osim ako i Sauron nije krivo nasadjen.
P.S. duboka isprika svim fanovima spomenutog djela, i sama sam jedna od njih, ali ne mogu se praviti da ne vidim tu pravu mušku ljubav koja je cijelo vrijeme negdje u zraku  |
- 09:43 - Komentari (13) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Književne anegdote Daniila Harmsa: Jednom se Gogolj preobukao u Puškina, došao Puškinu i pozvonio. Puškin mu je otvorio vrata i povikao: - Vidi, Arina Rodionova, ja sam došao!" Sjedi tako Puškin kod kuće i razmišlja: - Dobro, ja sam, dakle, genij. Gogolj je takodjer genij, a i Dostojevski je, pokoj mu duši, genij. Pa kako će se, bogamu, sve to završiti?! Tu se sve i završilo. 25.10.2023. 01:40 I mene prava muka hvata zbog vječitih ljubavnica koje prije no što skaču na svaki kurac koji im se nadje na putu, ne odbroje barem do tri. (nepoznata blogerica u prolazu). |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||