päiväkoti

20.08.2007., ponedjeljak

What's IN in Finalnd this summer

Ovo ljeto IN su:italo disco, bijele cipele i brkovi. Isto tako, ne znam iz vlastitog iskustva ali cure vele da dečkasi ovo ljeto nisu predarežljivi kaj se hofiranja tiče, ak znate na kaj mislim. guys are not giving any.
Italo disco je nekaj sasvim strašno za nas Hrvate jer se odma sjetimo ljenih terasa, zvuka sintića, bordo odijela i masnih turista. U Finskoj je to ovo ljeto in. Pogotovo u Koivuli. Od tam sam ja. U našoj se kući 2 pjesme vrte 24/7 jer cure moraju pratiti trend. Prvi hit je "my boss" od Linde Di Franco. Ne znam dal se neko od vas nje sjeća. Ja se nemrem sjetiti, ili sam možda to potisnula, al frajlica je bila IN 1986.

Ovo je jedan od najgorih playback horror videa. Tekst nadmašuje Huljića za 3 koplja "honey, honey, the things I do for money", styling and shoes rock!! 80's rock!

Ovog sljedećeg tipa se sjećam, tip se zove Ivan tj. Iva'n a hit se zove "Fotonovela". Fudbalerka, suit u trokut sa širokim ramenima i nezaboravna koreografija. Pa kad zaplješće klap klap klap i onda sintić i onda glasić. Divotica.

Da napišem nekaj o finskoj modi. Moda u Helsinkiju i ostatku Finske je moda možda malo drugačija. Pošto je Helsinki stvarno europski grad, tamo se može naći sve ko i u svakom drugom europskom gradu. Jedino kaj me ove godine posebno sekira su one gumene klompe crocs kaj su nedavno izumili kako bi ih nosilo osoblje u ustanovama poput bolnica itd, al se nose po europskim cestama ko posljednji krik mode. Znam da nije prvi, a niti zadnji put da se nose grde stvari, al ovo je posebno grozno. Pogotovo na bijele štrample, tirkiznu cvjetnu haljinu s otvorenim leđima tako da ima mjesta za razvuceni zeleni grudnjak. Anyways, to je in. Udobnost je in. Ružno je in.
Kaj se inače tiče Finaca, mislim da oni ne mare puno za to kaj je in. Po cesti sam vidjela puno ljudi za koje sam pomislila: ti dečkas stvarno imaš hrabrosti, mi u Hrvatskoj takve tučemo. A i cure imaju hrabrosti. Tamo nema veze kolika si špajza, niko te neće čudno gledati ak si obućeš minjak. Neće te čudno gledati čak niti ako imaš zelenu irokezu. To jedino mi stranci piljimo i divimo se jer cure hodaju okolo tak da im svima curi špek prek hlača. To se zove love handels i to je very okay. U Finskoj ima puno ljudi kaj se furaju na neke alternativne stajlove, pogotovo gothic i metal. Fincima je metal u krvi. Prikladna odjeća se ne nalazi tako lako, a ako se i nalazi onda je dosta skupa. Zato poklonici takve mode naručuju robicu iz Njemačke jer tamo je meka za takav stajl. Ako vidite na cesti poklonike takvog stajla nećete ih promašiti pošto stajl ne nose umjereno nego vrlo radikalno (koža, platformke, šminka, sve...) I niko ih ne tuče. Najgore kaj im se može dogoditi je da ih zajebavaju po cesti na foru Lord of the Rings ili likova iz igrica pa im dobace npr. "what level are you on?" ili tak nekaj. To je šaljivo i umjereno, a dalje od toga ne ide. Dakle, osim mladih curica, nema pomodnih ljudi. Ima onih koji se drže svojih stajlova bez obzira da li su u modi ili ne, i ima onih kojima je savršeno svejedno kaj stave na sebe. Kad kažem svejedno, stvarno mislim "svejedno"! To su dečkasi iz šume koji imaju važnijih briga. Najvažnije od svega je da svi hodaju po istoj cesti i niko ne pilji i ne sprda se. Prečudno!
Naravno sve kaj sam napisala se odnosi na cestovnu modu. H&M prevladava tak da se nema kaj previše razmišljati.
S druge strane; tu su oni s brkovima, bijelim cipelama i italo discom koji nisu materijal za cestu. Oni su materijal mojih snova. Mljac!

- 13:13 - Print text! - #

12.08.2007., nedjelja

TERVETULOA SUOMEEN

I tako stigla ja u Finsku. Nemrem vjerovat da sam tu. Uvijek se iz nova cudom cudim. Sve neki plavi ljudi s jakim jagodicnim kostima koji govore nekim jako cudnim jezikom. Dobra strana cinjenice da nismo u Europskoj Uniji je kaj ne moramo cekat u redu s ostalim Europljanima za pregled pasosa nego mozemo s ostalim clandestino ilegal ici na sirotinski prozor...pa onda pitanja kam ides, zakaj ides, kolko bus dugo ostala, kaj bus radila itd. Osim toga, u avionu koji je isao iz Budimpeste u Helsinki, bilo je pretezno pucanstvo vrlo svjetle kose a dva mjesta pored mene i ostatak reda su bili prazni. Za nekoliko minuta dolazi cijele familija. Troje djece i roditelji...roditelji sjedaju pored mene. Zenski dio para se stvarno cudno ponasa, cmace lupa nogama, previse aktivno se mice sve u svemu. Dakle, samo ja crvenokosa i njih petero dobro osuncano u avionu. Nakon odredenog vremena provedenog u iscekivanja i nakon kaj sam se konacno sjela u avion, otvorila sam si svoju vrlo zabavnu knjizicu da si malo procitam a kad tamo nacujem pitanje: "odakle si?" pa se okrenem da vidim jer to bilo namijenjeno meni...i naravno da je. Muz od te traktorke kaj je sjedila pored mene s prilicnom kolicinom zlata na sebi je procital naslov knjige i odma me smjestil u Jugoslaviju. Da skratim, tip je s Kosova (nego od kud) i bil je u "armiji" u Bosni pa zna "srpski" i kad je pocel rat otisel je u Finsku i nije bas previse zadovoljan, btw (odes u Finsku s Kosova i nisi zadovoljan!!??) i tam je nasel tu drazesnu gospodu kaj je sjedila pored mene a ne znam od kud je. Engleski ne govori, a ni finski (a tam je bar 15 god) a njih dvoje komuniciraju...dakle to bi mogao bit albanski onda. Anyway, tip je bil nekak jako zadovoljan kaj si moze samnom pospominati, a niti jedan od njih dvoje nisu ni bacili oko na djecu s druge strane. Pa nisu budale. Onda je doslo vrijeme za avionsku zakusku. Kad je ova pocela cmakat mislila sam da cu iz koze iskocit. Zenska je stvarno losa. Tip je bio skroz razdragan svojom bivsom sudrzavljankom, tj. mnome i dal mi je broj telefona da ih posjetim kad dodem u Espoo. To je inace nekaj kaj drugi stvarno nemaju, to je balkanski stih koji je meni drag. Pozvat nekog kog si upravo upoznao k sebi doma, jer smo kao "svoji" il tak nekaj. Naravno da nikad ne bum dosla, al mislim da je uopce ideja za takvo henganje Europljanima strana. Blazeni Balkan.
Morala sam se zuriti ko luda da stignem na bus za Turku da ne moram jos sat i pol cekati. Pokupim kofer, sve 5, imam jos malo vremena, moram na zahod jer nema pisanja bar 2 i pol sata. I nigdje zahoda!! Nigdje!!! Udem u bus potpuno shvrana jer nemrem izbacit iz glave pomisao da moram 2 i pol sata trpiti. Al nemrem ni trazit okolo jer bu mi otisel autobus. I nis, sjednem unutra, metnem si mp3 u uha koji krepa za 15 min jer je cijelo vrijeme svirao bez mog dopustenje pa se baterija istrosila a druge su mi u koferu. I tako, gledam tuzno kroz prozor u mracnu finsku noc i odsjaju na staklu vidim lampicu koja svjetli "WC". Ima nade!! I sad, ne kuzim di je jebeni zahod. Ne vidim uopce te ljudi koji idu na zahod. Dal da idem pitat sofera? Ma glupo mi ga je dekoncentrirat. I konacno ide neki deda prema zadnjem kraju autobusa i skuzim da je zahod u lijevom zadnjem uglu busa. Odem tam nakon dede. Udem unutra, nemrem nac svjetlo. Sve popipam oko vrata, sam Bog zna kolko bakterija sam pokupila, i nema svjetla. Nema! I kaj sad...nis, bum u mraku. Ne moram ni spominjati da se cijelim putem vozimo po autoputu, al bas tada smo bili na najzavojitijem dijelu, bez svake sumnje.
Konacno, dodem na autobusni kolodvor u Turku i tamo me ceka moja Rita s prijatelicom. Veselje, veselje i opet veselje!! Otisli smo na popit casu prije spavanja u bar di je bilo dosta "pripitih" ljudi. Sta da rade, pa subota je!! I na spavanje. U Koivulu!! Menemme Koivulaan!

- 13:34 - Print text! - #

02.08.2007., četvrtak

ALL A GIRLIE NEEDS IS A LITTLE TRIP

I used 5 days of my deficient vacation in June to go to the seaside with my girliefriends. It was a very good invesment, let me tell you. There were severe complications with the planning of the trip because we were all so stressing the week before our leave. Too bad that one of my best friends couldn't make it but better luck next year. All in all, our vacation tourned out great. We were 4 girlies (3 Croatian and 1 Finnish) who wanted to rest properly, do whatever we like, read books, trashy magazines...enjoy the silence, force ourselves on the sun and feel the sea. Pure renesanse! We were trying to leave all our problems behind and relax. Sometimes we succeeded and sometimes we did not. Preseason is the best time to go to the seaside. I just found that out. I do not plan to go on a relaxing vacation in August ever again.
There were not many people around and no crazy nights going on. We missed a place for crazy dancing (although the Finnish girlie and I crashed the senior citizens' dance party), but we made our own atmoshpere day by day. We were only legal tourists in the old part of town so the inhabitants kept track whether or not we cought enough sun.
Here are some photos.

I will spend the rest of my vacation in Finland. I am leaving for Turku tomorrow. I am looking forward to spend time with my dear friends there and attend summer school again. Also, I will get the chance to hang with guys of Finnish Nanbudo Federation (this 'federation' word sounds so important, there are only few but very special nanbudokas there). I guess I will keep you posted from Finland.
Enjoy your August everybody!

- 15:07 - Print text! - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

<	kolovoz, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31