U izdanju Matice hrvatske Sisak, izašla je nova knjiga poezije Slavka Jendrička "Crteži jelena" (64 str, meki uvez, 80 kuna)


"Crteži jelena" Slavka Jendrička zbirka su snažnog konceptualnog kontinuiteta koji ne remeti nikakav paragraf, podnaslov, redni broj ili makar zarez, poput, primjerice, zareza i završne točke "Evolucije ludila". Zbirka funkcionira kao zaseban veliki ciklus, nesmetanim protokom gotovo sugerirajući dinamičnost virtualne društvene mreže na kojoj su pjesme prethodno i objavljene. (...) U cjelini, zbirku ipak obilježavaju motivi sna i buđenja, sjećanja na djetinjstvo, mladost i davno minule ljubavi i poznanstva, dakako, iz pozicije ostarjelog i nerijetko umornog subjekta usredišnjenoga u prepoznatljivoj sadašnjosti.
"Crteži jelena" zbirka je naoko jednostavnog formalnog rješenja, ali kompleksnih i motivski uvezanih tekstova zavidnih estetskih dosega. Pa premda je to četvrta njegova zbirka unazad dvije godine, ostavlja dojam svježine i uočljivih poetičkih pomaka, njegovim riječima: „Ne odlučujem ja nego starica / na fotografiji (…) Sadike Bajutti…” (Fotografija Sadike Bajutti). Pjesnikovanje je, dakle, jače od pjesnika, izvori inspiracije posvuda su oko nas/njega, a konačan produkt još je jedna izvrsna zbirka, začeta u virtuali, a zaživjela na papiru.
Davor Ivankovac, iz pogovora


REŽANJE


Razmišljaš li oprezno na način predaka
svi su poslovi uzaludni od umjetnosti
koja nije više nikakvo duhovno čistilište
usprkos desetinama mrtvih u akciji
spašavanja zemlje dozirano ukaljane
razvratom, zaštitom ljubavi, šuma
sa životinjama koje se po cičoj zimi
brižno hrane za ubijanje
okreneš li se ponekad noću u krevetu
tvoji se od nikotina požutjeli prsti sjete majke
koja je noću mrmljala molitve za tebe
moguće je da je samo jezikom tiše
pošljunčavala nepoznate putove
da ne upadneš u zajedničku grobnicu
usprkos svemu današnji ljudi nisu stoka
bespomoćni poput onih čija su djeca
oni dovoljno reže osjećajući da su im
prije ulaska u rijeku pocrnjela usta
unaprijed prevedena žedna preko vode.