O ZAPREPAŠĆUJUĆIM RAZMJERIMA UTAJE POREZA U TURIZMU DALMACIJE + RAZLOZI ZBOG KOJIH TO VLAST TOLERIRA

utorak , 20.09.2016.



O ZAPREPAŠĆUJUĆIM RAZMJERIMA UTAJE POREZA U TURIZMU DALMACIJE + RAZLOZI ZBOG KOJIH TO VLAST TOLERIRA


Ako poput mene živiš na Kvarneru, i naviknuo si da npr. na plaži u Ičićima za apsolutno svaku uslugu dobiješ račun (pravi, isprintan, "fiskalizacijski", a ne lažni, rukom ispisan: i za kavu, i za sladoled, i za ležaljku, i za trampolin, i za krafnu itd.) i onda sredinom kolovoza dođeš na nekoliko dana u BIOGRAD N/M, ne možeš a da ne ostaneš ZAPREPAŠTEN NAD RAZMJERIMA UTAJE POREZA u tamošnjem ugostiteljstvu!!!
Od svega prethodno navedenog, u Biogradu dobit ćeš račun samo za kavu na terasi, a sve drugo, i ležaljka ili suncobran, krafna s pekarskog štanda uz plažu, hot-dog ili kuglica sladoleda, apsolutno sve bit će ti ležerno isporučeno bez računa!!! Štoviše, čak i navečer, na terasi, doživjet ćeš da naručiš za dijete ice-tea + dvaput po dec' bijelog vina za ženu i sebe a što će ti naplatiti, bez računa naravno, 10 kuna više nego što stoji u cjeniku! (Cjenik: Ice-tea 15 kuna, tri vrste bijelog vina nabrojane u cjeniku = 1 l = 100 kuna.) Dakle, to bi ukupno trebalo iznositi 35 kuna, ali ti ćeš to platiti 45 kuna, jer će te konobar izvjestiti ovako : "ponestalo nam je onih vina iz cjenika pa smo vam donijeli drugo, a to je malo skuplje!" I naravno da ti neće dati račun za to!. I naravno da ti nećeš zbog razlike od 10 kuna inzistirati na računu i riskirati da te još i premlate.

Ili drugi primjer : danima ti na plaži naplaćuju ležaljke bez da ti izdaju račun, mladac koji to radi ne čini ti se ratobornim pa zadnjeg dana skupiš hrabrosti i upitaš ga za račun. Evo što ćeš čuti kao odgovor: "Ma ako vam baš treba, mogu vam ga donijeti, ali ja vam pišem račune na kraju dana, sve odjednom, ne da mi se pisat svaki posebno." Nakon toga, tebi je na vrh jezika da mu kažeš : "Da, naplatiš dnevno 400 ležaljki a na kraju dana ispišeš račune za njih 250, a lovu od preostalih 150 podijeliš s pajdašima, a država na tome svakodnevno izgubi debeli porez!".

S obzirom na nevjerojatne razmjere te pojave, i s obzirom na ležernost i nedostatak straha prilikom takvog poslovanja u tamošnjih obrtnika, nameće se zaključak DA ONI ZNAJU DA NEĆE BITI KAŽNJENI! Čovjek ne može a da ne zaključi da vlast to prešutno tolerira zbog kupovanja socijalnog mira (i iz istog razloga mediji šute o tome, ali je moguć i strah novinara da ih nakon teksta o tome netko od tamošnjih ugostitelja ne bi potražio...) - vlasti je jasno da tamošnje stanovništvo nema apsolutno nikakve druge mogućnosti za zaposlenje i da jedan turistički radnik ostatak godine izdržava još bar 3-4 osobe od love koju zaradi u tih nekoliko ljetnih mjeseci.

Osim toga, npr. ovaj iznajmljivač ležaljki je monopolist na toj plaži, i ako ga porezna inspekcija ulovi u neizdavanju računa, moraju mu i zabraniti poslovanje na bar nekoliko dana, a to bi izazvalo medijsku buru ali i nezadovoljstvo turista jer nekoliko dana ne bi bilo ležaljki i suncobrana za unajmiti. Također, kazna koju bi on morao platiti vjerojatno je niža od love koju država inkasira od poreza i na tu bitno smanjenu količinu iznajmljenih ležaljki od one stvarne količine iznajmljenih ležaljki.

Ali, nemojte misliti da na Kvarneru ili u Istri u turizmu nema utaje poreza! Ima, itekako ima, ali je manje vidljiv od nabrojanih primjera - npr. dođe grupa od 50-ak turista autobusom u Opatiju ili u Istru u posezoni ili predsezoni (a takvih grupa dolazi na tisuće), i svaki dan idu na izlete, pa tako odu npr. na vinsku probu u kakvu konobu ili na brodsku vožnju. Domaći vodič, u kešu, bez pojedinačnih računa za svakog od njih, od turista naplati npr. 10 eura po osobi za vinsku probu ili brodsku vožnju, taj keš isporuči na ruke vlasniku konobe ili broda, a ovaj njemu izda račun na kojem ne stoji da je u grupi bilo 50 turista nego 20. Razliku podijele, a porez plate državi, ali ga ne plate za grupu od 50 turista, koliko ih je stvarno bilo, nego plate porez za 20 turista, koliko su naveli na računu.

I tako iz dana u dan, diljem naše obale, od broda do broda, od konobe do konobe, od restorana do restorana...

Red bi bio ipak da završimo u šaljivom tonu : s obzirom na nimalo idilične odnose SJEVER-JUG, točnije ZAGREB-DALMACIJA, za svakog domaćeg gosta u Dalmaciji vjerojatno misle da dolazi iz Zagreba, i njihova je lokalpatriotska dužnost da ga bar malo oderu! sretan


Moja malenkost + Lea, 17.08.2016. Biograd n/m




<< Arhiva >>