Kratki roman Poduzetnici njemačkog pisca mlađe generacije Mathiasa Nawrata sadrži sve elemente potrebne da ga se upiše u distopijsku tradiciju znanstveno-fantastičnog žanra s elementima društvene kritike. Radnja ovog romana odvija se u nama poznatom svijetu koji je obilježen stvarnim toponimima Schwarzwalda, no taj je svijet pretrpio neku vrstu apokalipse - o kojoj se nikada eksplicitno ne progovara - te u njemu pravila društvenog ustroja uznapredovale tehnološke civilizacije više ne vrijede ali nisu niti potpuno suspendirana. Fragmentiranim prostorom Schwartzwalda unutar kojeg se tehnologija, otpad i priroda isprepliću tvoreći groteskne figure, kreće se protagonistica i pripovjedačica, trinaestogodišnja Lipa. Ona sa svojim ocem i bratom skuplja različite toksične otpatke zaostale nakon industrijskog kraha te ovu svoju djelatnost naziva poduzetništvom. Uz obiteljsku mrežu likova važnu simboličku ulogu igra Dugi Nosonja Timo, Lipin (potencijalni) dečko koji mašta o utopijskom prostoru s one strane Schwartzwalda, kamo na kraju i odlazi. Drugi utopijski prostor koji se u romanu spominje jest topos Novog Zelanda na koji će Lipa otići kad Poduzeće zaradi dovoljan kapital. Nijedno od ovih utopijskih "drugdje" ne realizira se, međutim, tijekom romana.

U najmanju ruku jednako važna kao elementi zapleta jest pripovjedna tehnika koju autor koristi. Birajući za pripovjedačicu neiskusnu trinaestogodišnju djevojčicu koja barata fragmentima diskursa iz svoje okoline ali ih ne razumije u potpunosti, on naglašava kako apokalipsa nije isključivo tehnološki ili prirodan fenomen, već u prvom redu slom mogućnosti osmišljavanja. U svijetu u kojem su se izbrisale granice tehnološkog, organizacijskog, znanstvenog, ljubavnog i obrazovnog govora, nisu samo doline Schwarzwalda ispunjene različitim otpacima i fragmentima; i sam verbalni izraz počinje podsjećati na niz nabacanih ostataka, iščupanih iz konteksta te u najbolju ruku poluupotrebljivih. Ova borba trinaestogodišnje djevojčice da uspostavi smisao kroz pripovijedanje unutar svijeta u kojem su se svi protokoli komunikacije urušili predstavlja središnju i najpotresniju dramu Nawratovog romana. Na jednom je nivou ova knjiga svakako jaka kritika retorike poduzetništva, profita i optimizma bez temelja koju ovi diskursi uzgajaju; na drugom ona propituje konvencionalnost komunikacije te potencijalnu monstruoznost koja vreba ispod površine ustaljenih značenja.