Emet na hebrejskom znači "život" i tom je riječju oživljen Golem. Ispisana na njegovo čelo, ona ga oživljuje, a brisanjem samo jednoga slova, "E", nastaje Met – "smrt". Upravo u svijetu onostranoga, između horora i fantastičnoga, prebivaju junaci Emeta i drugih priča. Trajno ih obilježava zločin koji dokle god ostaje nerazriješen i nekažnjen, presudno utječe na sve oko sebe te se vraća poput zloduha i opsjeda ljude i stvari.

Ivana Šojat u "Emetu" propituje tanku granicu na kojoj se miješaju pogansko i kršćansko, znanstveno i onostrano, crtu između života i smrti, dobra i zla, na kojoj se susreću anđeli i duhovi. Prožete atmosferom najboljih horora, ove priče zadiru do srži stvarnoga ja svakoga pojedinca.

Ivana Šojat-Kuči rođena je 1971. u Osijeku, gdje je završila gimnaziju i dvije godine studija matematike i
zike na Pedagoškom fakultetu. Osam godina živjela je u Belgiji te tamo diplomirala francuski jezik. Roman "Šamšiel", 2002., nagrađen je na Kozarčevim danima u Vinkovcima Poveljom za uspješnost, a roman "Unterstadt", 2009., osvaja nagradu za književnost Vladimir Nazor (2010.), nagradu Ksaver Šandor Gjalski za najbolji roman (2010.), nagradu Fran Galović za najbolje prozno djelo zavičajne tematike (2010.) i nagradu Josip i Ivan Kozarac za knjigu godine (2010.). Roman "Ničiji sinovi" izašao je 2012. a roman "Jom Kipur" 2014.

Uz 5 spomenutih romana objavila je i zbirke priča "Kao pas", 2006., "Mjesečari", 2008. i "Ruke Azazelove", 2011., eseje "I past će sve maske", 2006., te zbirke poezije "Hiperbole", 2000., "Uznesenja", 2003., "Utvare", 2005. i "Sofija plaštevima mete samoću", 2009.

Prevodi s francuskoga i engleskoga jezika. Između ostalih prevela je knjige Amélie Nothomb, Rolanda Barthesa, Raymonda Carvera, Gaoa Xingjiana, Pat Barker, Nuruddina Faraha, Alice Sebold, Moussa Nabatija, Luca Bessona i Paula Austera. Živi i radi u Osijeku.