'Poetika oblika' Andrijane Kos Lajtman bavi se problematikom oblikovnosti jednog dijela suvremenih proza, osobito romana, ulogom koju oblik teksta ima u prezentiranju neponovljive individualnosti pripovjednog diskursa. U fokusu je razmatranja fenomenologija tzv. hipertekstualne proze te specifičnih tipova tzv. lematiziranih proza (roman slovarij, roman rječnik, roman paukove mreže, roman s dodanim tematskim leksikonom, roman udžbenik, roman lažnog naslova). Proze su to koje se igraju vlastitim tijelom kao gradbenim elementom, strukturirajući zanimljive i ludičke oblike različitih vrsta mreža, arabeski ili drugih oblika pojavne stvarnosti. Nerijetko, riječ je o iznimno inovativnim romanima, konceptualno oblikovanima, u kojima romaneskno tijelo postaje samo drugi način za pričanje priče i tematiziranje intrigantnih tema sadašnjosti i prošlosti, ponekad do mjere da tekst postaje ikonički znak. Osobito su česte teme koje se tiču jezika ili matematike, kao sustava kojima je čovjek oduvijek nastojao izraziti svijet oko sebe. Dok je prvi dio knjige teorijski usmjeren, u drugom dijelu autorica podastire analitička čitanja konkretnih romanesknih praksi srednjoeuropskoga prostora — romane poput onih Jasne Horvat, Milorada Pavića, Dževada Karahasana i Venka Andonovskoga. Riječ je o romanima koji se odupiru standardnim poetičkim odrednicama poput ‘modernizma’ ili ‘postmodernizma’ i koji svojim tekstualnim tijelom, kao drugim jezikom, na jedinstven način govore o svemu onome o čemu pripovijedaju i svojim tematskim svjetovima.

Znanstveno utemeljena i istodobno esejistički razigrana, knjiga Poetika oblika Andrijane Kos Lajtman svojom čitkošću te izuzetnom zanimljivošću teme bit će privlačna znanstvenoj zajednici kao i širem čitateljstvu.



O autorici:

Andrijana Kos-Lajtman rođena je 1978. u Čakovcu. Diplomirala je kroatistiku i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te doktorirala temom Autobiografski diskurs u prozi hrvatske dječje književnosti na istom fakultetu. Docentica je na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu gdje je nositeljica različitih kolegija iz područja starije i novije hrvatske književnosti, svjetske književnosti te dječje književnosti. Svojim znanstvenim interesima najviše je usmjerena fenomenologiji književnog postmodernizma u oblicima hipertekstualne i konceptualne književnosti, ali i književnom autobiografizmu, usmenoknjiževnom i mitološkom intertekstu te dječjoj književnosti.

Autorica je znanstvene studije Autobiografski diskurs djetinjstva (Naklada Ljevak, 2011.) te pjesničkih zbirki Jutarnji laureat (Insula, 2008.) i Lunule (Disput i DHK, 2012.), od kojih je posljednja nagrađena hrvatskom pjesničkom nagradom „Dobriša Cesarić“. Suradnica je na knjizi Ivana Brlić-Mažuranić — Bibliografija (Ogranak Matice hrvatske Slavonski Brod, 2014.), petoj knjizi Kritičkog izdanja Sabranih djela Ivane Brlić-Mažuranić. Objavila je tridesetak znanstvenih radova u hrvatskim i međunarodnim znanstvenim časopisima te zbornicima radova sa znanstvenih skupova. Povremeno objavljuje i književne kritike i prikaze. Neke pjesme prevedene su joj na makedonski, bugarski i slovenski jezik te uvrštene u antologije suvremene lirike.

Članica je uredništava znanstvenih časopisa Libri & liberi, Holon i Istraživanja. Također, članica je Hrvatskog društva pisaca, Hrvatske udruge istraživača dječje književnosti i Matice hrvatske.