MR.BEAN NA PLAŽI U IČIĆIMA + NAGRADNA IGRA


Iako je kraj ljeta daleko, i premda ću do početka jeseni pročitat' još barem 15 knjiga, meni je već jasno da ću, osim po romanu Daše Drndić " EEG " ljeto 2016. pamtiti i po romanu "Svijet je mali" Davida Lodgea (izd. i ur. Milana Vuković Runjić, 2015.).

Neupućen netko, s obzirom da se radi o tzv. akademskom romanu, napučenom sveučilišnom čeljadi i nejači, mogao bi unaprijed knjigu odbaciti strahujući od dosade, ali oni koji su već čitali D.Lodgea jako dobro znaju da bi se, s vrlo velikom vjetrojatnošću, knjiga mogla pokazati izuzetno zabavnom. Tako naposljetku i biva, ali je u velikoj mjeri za to, osim autora, zaslužna i velika/najveća/nenadmašna Giga Gračan, "koja si je (kao što i uvijek čini) priuštila da se (malo više nego) malkice našali" prevodeći ovu knjigu, na radost sviju koji za njom (knjigom, a ne Gigom) posegnu.

Dodatnu kvalitetu knjizi daje i činjenica da Giga Gračan nije od onih koji čitatelje zamišljaju s knjigom im u ljevici a sa smartphone-om u desnici (ili bar nadomak iste), što je posljedovalo fusnotnim obiljem. Pritom si prevoditeljica često, na radost nekih - npr. mene - a moguće i na zgražanje mnogih, zamislite, često uzima slobodu našaliti se čak i u svetom prostoru fusnote (koja, nažalost, i na moju ljutnju, malo-pomalo, iščezava sa stranica knjiga, a što je samo jedan od simptoma srozavanja izdavačkih standarda - a ako se pitate zašto fusnota postaje endemskom biljkom, znači da nedovoljno pažljivo čitate jer sam odgovor već dao u prethodnoj rečenici ).

Prevoditeljici ćemo se još vratiti, a red bi bio da kažem nešto i o autoru, a koji gaji vrlo specifičnu i nažalost, ne baš čestu, a meni izuzetno dragu,vrstu humora.

Evo jednog primjera : u romanu spominje se pisac čiji je prvi roman nosio naslov "KAKO GOD", a peti njegov roman ima naslov "MOGLO BI BOLJE" . Uz to, David Lodge je i vrlo promućuran pisac pa je već u samom naslovu "Svijet je mali" odgovorio na očekivane zamjerke svom romanu... (Ali, o knjizi namjeravam pisati opširnije, uskoro, za "Vijenac", pa ću vas ovdje poštedjeti).

Giga Gračan i u ovom je svom prijevodu iskazala iznimnu kreativnost, a o stanju tzv. "hrvatskog proznog aktualiteta" dovoljno govori činjenica da je više jezičke inovativnosti na 400-tinjak kartica njenog prijevoda negoli na 40.000 stranica recentnih proznih knjiga hrvatskih pisaca (na tu temu citirat ću istu tu gospođu koja u jednoj od svojih fusnota iz ovoga romana veli : "HRVATSKI LITERATI - SVE SUV I GO GIGANT" ).

Nažalost, domaći pisci ustrajno njeguju tradiciju nedovoljnog čitanja, zbog čega brojne riječi (npr. "usve" ili "prethodice" kao i mnoge druge) još nisu našle svoje mjesto u vokabularu naših pisaca, usprkos upornim nastojanjima velike/najveće/nenadmašne Gige Gračan.

A gdje je tu MR BEAN, zasigurno se pitate?

Osim što se pri izboru takvog naslova radi o senzacionalističkom privlačenju pažnje (jer, ipak smo u sezoni kiselih krastavaca, kaj ne?) taj je naslov dio moje NAGRADNE IGRE : tko prokljuvi kakva je veza između ove knjige. MR.BEAN-a i plaže, na adresu mu poštom uskoro od meneka poslan stiže paketić s tri knjige. A pritom čak, zamislite, ne morate roman "Svijet je mali" niti čitati.

P.S.

Inače, moj tekst iz 2006. o romanu Davida Lodgea "Misli..." dostupan vam je na čitanje ovdje : http://www.kupus.net/kupus_stari/wwwroot/misli.htm