Poetska zbirka pokazuje kako je riječ o pjesnikinji koja životu ide u susret, bira mikrosvjetove i pjeva o njima, kao što je, primjerice, obitelj. Za razliku od generacijskih pjesnika Silvija Šesto naglašava liričnost, i nije teško pronaći sličnosti s pjesništvom Nikice Petraka ili Borisa Marune. Ona ne eksperimentira jezikom, nema metajezika i filozofičnosti, ali se njezina poezija vrlo snažno doimlje čitatelja. Ironična je, ali ne i sarkastična, a iz svega izvire rafiniran humor. Naglašena je njezina briga za svijet ljubavničkih odnosa, kojemu pristupa s gorkim iskustvom i vrlo oprezno, iako – i pored razočarenja – ne prestaje vjerovati u magiju odnosa između zaljubljenih partnera. Druga je temeljna tematska okosnica egzistencijalna briga za svoje bližnje i sa sebe samu u svijetu koje sve manje čuje, vidi i ima potrebu razumjeti i zaštiti. Naslov zbirke ironična je obrana od zamki, tjeskobe i strahova koji prate ljudski život u urbanoj sredini, a on uključuje raspon od intimnih ispovijedi do rezigniranog prolaska kroz moguće egzistencijalne rascjepe svakodnevnice.

Urednik: Ivica Matičević