Čemu Krležina »gromoglasna šutnja« o Kamovu koja je utjecala na formiranje slike hrvatske književnosti 20. stoljeća? Čemu Krležino apsurdno negiranje Kamovljeve osobnosti i književnosti dok se istovremeno okruživao Kamovljevim najboljim prijateljima? Čemu Krležino prešućivanje Kamovljeva prvenstva u pisanju drama po uzoru na Ibsena i Strindberga? Je li Krleža u dijelu svojih tekstova samo epigon Janka Polića Kamova?

To su najprovokativnija pitanja što ih u svojoj komparatističkoj studiji postavlja autorica polazeći od teze da je Kamov u mnogočemu anticipirao Krležu čime se  bez upadanja u zamku pomodna degradiranja Krležinih moralnih postupaka  otvaraju nove književno-povijesne stranice i potiču prevrednovanja nekih uvriježenih kanonskih vrijednosti hrvatske književnosti prošloga stoljeća.

Izvedena hermeneutičkom metodom i tematsko-stilskom usporedbom književnosti dvojice autora na odabranim primjerima njihovih novelističkih, dramskih i pjesničkih tekstova, autoričina se studija čita kao uzbudljiva priča o nedovoljno poznatoj trajnoj i znakovitoj svezi klasikâ hrvatske književnosti.


Tatjana Stupin
Kroatistica i publicistica (Pula, 1964), doktorirala disertacijom o Kamovu i Krleži, objavljuje eseje i znanstveno-stručne radove o hrvatskoj književnosti