"Žene triju pjesnika" (The Poets' Wives, 2014) roman je suvremenog irskog romanopisca Davida Parka napisan u maniri žanra biografske fikcije. Trodijelna radnja romana usredotočuje se na živote supruga Williama Blakea, Osipa Mandeljštama i jednog izmišljenog irskog pjesnika s kraja XX. stoljeća.

Prvo poglavlje triptiha govori o Catherine Blake, nepismenoj supruzi engleskog pjesnika i slikara Williama Blakea koji stremi za priznanjem u društvu, a ovo ga odbacuje kao luđaka. Priča je to o ženi koja nije mogla čitati suprugovu poeziju niti ljubavna pisma, ali je potpuno vjerovala u autentičnost njegovih vizija božanske prisutnosti koju je samo on mogao vidjeti.

U središtu je druge cjeline Nadežda Mandeljštam, supruga ruskog pjesnika Osipa Mandeljštama, koji je zbog svoga pjesništva postao žrtva staljinističkog terora. Zajednički život Mandeljštamovih tijekom 1930-ih Park prikazuje polazeći od jedne jedine situacije: Nadežda s mnoštvom drugih žena tri sata čeka u redu kako bi poslala paket Osipu, ne znajući da je mrtav. Otada do kraja života Nadežda "daje pjesnikovu imenu svoj glas", tako da je njezina čuvena autobiografija zapravo biografija njezina supruga.

Treća je pak žena supruga fikcionalnog sjevernoirskog pjesnika; ona se poslije suprugove smrti prisjeća svoga bračnog života i zaokupljena je ispunjenjem njegove posljednje želje. Promišlja velik raskorak između osjećaja što ih je njezin suprug izražavao u svojim drugorazrednim pjesmama i njegove emocionalne distance u svakodnevnom životu s obitelji. Mori je činjenica da je patnju zbog njihova izgubljena sina imao potrebu objaviti u poeziji i podijeliti je s drugima, a nije bio u stanju pružiti mu ljubav i toplinu za njegova života.

Tri odsječka romana smještena u različiti prostor, vrijeme i okolnosti iz raznih perspektiva opisuju proturječja i napetosti između umjetnosti i života te emocionalne i fizičke žrtve što se prinose za dobrobit tuđe kreativnosti.

***

David Park (Belfast, 1953), jedan od najcjenjenijih suvremenih irskih književnika. Završio je Queen's University u Belfastu i donedavno je, usporedo sa sve uspješnijom književnom karijerom, radio kao srednjoškolski učitelj te se na tom području istaknuo značajnim doprinosima razvoju kreativnosti nastavnog programa. Njegova prva djela bila su obilježena političkom situacijom u Sjevernoj Irskoj, koja mu je služila kao prizma za bavljenje obuhvatnijom problematikom političkog nasilja. Tek je s romanom "Svjetlo Amsterdama" objavljenim 2012. iskoračio iz te tematske determiniranosti, da bi u romanu "Žene triju pjesnika" maksimalno protegnuo i vremenske i prostorne granice, usredotočivši se na suptilan međuodnos života i stvaralaštva. Ponajprije je cijenjen kao majstor stila; kritičari ističu njegovo umijeće stvaranja atmosfere i uvjerljivo portretiranje likova, stavljajući ga uz bok najvećim irskim piscima današnjice, kao što su, primjerice, John Banville, Colum McCann ili Roddy Doyle. Dobitnik je brojnih nagrada, a djela su mu prevedena na više jezika.