Ovo sam objavio prije nekoliko dana svom fejsbuk-profilu :


Prije godinu i pol, ne znano mi zašto, deaktivirao se brojač posjeta na mom blogu knjigoljub.blog.hr

Dotad, moj blog je bio posjećen cca 1.200.000 puta (milijun i dvesto tisuća puta)

Informatički prilično nepismen, nisam ga znao reaktivirati.

Prije nekoliko dan pomogao mi je brat u tome, i na moju veliku radost sad vidim da ni preseljenje svih na fejs, ni odlazak mnogih na G.O., ni paklene vrućine, nisu spriječile da moj blog dnevno preživi više stotina vaših posjeta.

Hvala svima, ma gdje bili!


Ubrzo nakon objave tog teksta primio sam mail od jednog uglednog člana naše književne scene koji mi piše ovo:

Božidare, zašto se Vi zahvaljujete pratiteljima Vašeg bloga?
Pa pred Vama bi trebali klečati i Vama bi se trebali svakodneno zahvaljivati pisci, a izdavači pogotovo, na maratonskom postojanju Vašeg bloga i besplatnoj reklami koju na njemu godinama imaju?

Ima čovjek pravo, što je, je.

Evo što sam mu odgovorio :

Poštovani, to vam je prokletstvo dobrog odgoja, što mogu kad sam dobro odgojena budala koja se zahvaljuje i kad treba i kad ne treba...

Šalu na stranu, moram reći da je deaktivacijom brojača posjeta i dio gušta bloganja ispario, ali reaktivacija brojača je rezultirala i povećanjem gušta.

Iako, iskreno, najveći gušt kod vođenja ovoga bloga je u nadi da ono što ovdje objavim nekome možda donese i neku korist.
Što mogu kad sam dobra dušica, solidarnost mi je u genima i u krvi...