Evo jedne mjere Milanovićeve Vlade koju svakako valja pozdraviti - mislim na olakšice poslodavcima koji zapošljavaju ljude iznad 50 godina.

Jer, nezaposlenost mladih velik je problem, i s pravom se dosad Vlada fokusirala na njegovo rješavanje, ali mladac od npr. 20 godina, do svoje 25.godine sigurno će naći kakav-takav posao, ali što će nesretnik od recimo 45 ili 50 kad se nađe na burzi, tko će njega ikad i igdje zaposliti?
Osim toga, mladac u svojim dvadesetima najvjerojatnije nema obitelj, niti dijete, i lakše će prebroditi vrijeme do pronalaska posla, a što da radi netko tko u svojoj 45. izgubi posao, a ima npr. dijete osnovnoškolske dobi, i koji je kao radna snaga poslodavcima puno manje privlačan od nekoga iste stručne spreme 20 godina mlađeg?

Da kupi dovoljno čvrst konopac i pronađe dovoljno čvrstu granu na najbližem drvetu, to je jedino što mu preostaje...

Vjerujte mi, ne lupam bezveze - bio sam na burzi od svoje 37. do svoje 42.godine, javio sam se na stotinjak natječaja i unatoč braniteljskom statusu, fakultetskoj diplomi, znanju 3 strana jezika i 15 godina staža, samo sam 5-6 puta bio uopće pozvan na razgovor i nijedan od tih poslova nisam dobio.

Znate što je jedan od problema - šefovi i poslodavci danas su mahom ljudi u tridesetima i takvi, ako im država ne ponudi olakšicu, nikad neće zaposliti nekog od 45 ili 50, jer osim što smatraju da su ti ljudi manje produktivni, također misle da će nad ljudima starijima od sebe teže uspostaviti šefovski autoritet nego nad nekim tko je od njih mlađi.

Zato treba podržati ovu mjeru (pa makar zbog nje krepala proizvodnja i prodaja čvrstih konopaca...)

P.S.

Još nešto : ZAŠTO POSLODAVCI VEĆINU KANDIDATA KOJI SE JAVE NA NATJEČAJ ZA POSAO UOPĆE NE POZIVAJU NA RAZGOVOR?

Moj odgovor: Kako se uglavnom radi o malim poduzetnicima takvi poslodavci NE POZIVAJU ONE KANDIDATE KOJE NA TEMELJU ŽIVOTOPISA PREPOZNAJU KAO OBRAZOVNO, INTELEKTUALNO ILI ISKUSTVOM SUPERIORNE SEBI, jer takvim radnicima ne bi mogli nametnuti autoritet i bilo bi im neugodnjak sjediti u uredu s nekim kome su na bilo koji način inferiorni.

To je velik problem za fakultetski obrazovane tražitelje posla, a koji je neprepoznat (ili prešućen) u javnosti.