Sa svojeg fejsa prenosim ovo (od subote, 27.12.2014.):

Jutarnji list mi se gadi već dugo i predugo (naročito nedjeljni), ali ipak, i unatoč tome, u zadnje vrijeme srijedom (zbog 'Agnus in fabula') a dugi niz godina subotom, hodočastim najbliži kiosk - naravno, iako i zbog kolumni Tomićevih i Pavičićevih, ipak prvenstveno zbog Jergovićevih (kojima on često pridruži i još pokoju poslasticu poput ove današnje).

(Butković? Ma ajte molim vas!)

Eto, današnji Jutarnji : cca 12 kartica teksta u kojima Miljenko Jergović donosi zabilješke ispunjene sjećanjima i dojmovima sa susreta i druženja (+ pokoje mimoilaženje) s 12 umjetnika - u gotovo je svakom Jergovićevom retku više znanja, mudrosti, lucidnosti, emocija, spisateljskog umijeća i darovitosti nego u brojnim svescima naše novije književnosti, a rijetki su poput njega kojima uspijeva na kartici teksta o nečijem filmu, knjizi, pjesmi ili drugoj umjetničkoj tvorevini ispisati čitav jedan roman...

(Uh, strah me i grizodušje već unaprijed hvata - moglo bi se zamračiti pred brojnim očima i mogla bi hitna pomoć zatuliti mnogim našim ulicama, nakon što svi oni silni (umjesto bezbrojni, reći ću : neubrojivi) hejteri ovo pročitaju. Praznično je vrijeme pa takvima ipak želim da posljedice ne budu ozbiljnije od nakostriješenih vlasi na glavama)...

***

A nakon nekih komentara na prethodno, dodah još i ovo (pa kome krivo a kom' pravo) :

Jergovića pri pisanju za novine pokreće antičoporativni humanizam, antinacionalizam i antifašizam (tj. ono što se već 2 desetljeća u nas zatire a on je, uz Juricu Pavičića, Tomića, bivše feralovce i pokojeg novinara Novog lista i Novosti, među rijetkima koji se tome zatiranju glasno i jasno suprotstavljaju) a kao važni sastojci tu su još i nepokolebljivost i principijelnost ali i svjesno, skoro pa mazohističko provociranje raznoraznih budaletina. 'Ono' s Dražom nije bio nikakav njegov grijeh niti gaf, to je legitimno i iskreno razmišljanje književnika koji o svakome čovjeku razmišlja kao o potencijalnom liku umjetničkog djela. Jedini veći Jergovićev gaf je bio intervju sa Sanaderom, kad je naivno bio omađijan Sanaderovim 'Hristos se rodi', ne prepoznavši u tome laž i oportunizam - Sanader je naprosto pričao ono za što je očekivao da će ostaviti dobar dojam, posebno na one koji njegovoj stranci inače nisu skloni, iako to što je izjavljivao nisu bili njegovi iskreni stavovi , i mnogi su 'pali na to', među kojima i Jergović. Ali je time Sanader priskrbio i podršku Pupovca, naprimjer, čak ni on u tome nije prepoznao laž i mimikriju.
Evo npr. Visković je prije jedva 2 mjeseca išao 'na noge' Hloverki u Pola ure kulture i mislim da je to bilo puno ogavnije nego što je u ono vrijeme bio 'onaj' intervju sa Sanaderom.

Inače, danas je jako popularno i kul mrziti Jergovića, i mnogi sebe pokušavaju legitimirati svoj doprinos dajući povećavanju atmosfere mržnje. A izvorište mržnje spram Jergovića je u mješavini zavisti i jala (zbog tuđe darovitosti i uspjeha) i šovinizma.