Roman 'Vrijeme noć' Ljudmile Petruševske predstavlja svaka­ko njezino najsloženije djelo, kako po strukturi, tako i po snazi rečenica, razradi ideja i postavljanju pitanja od krajnje važnosti. Svakodnevica našega postojanja kroz jednostavno i izravno autoričino pripovijedanje postaje predmet neuobi­čajene i veličanstvene literature.

Vrijeme noć prati borbu Ane Andrianovne koja kao glava obitelji nastoji na okupu održati emotivno nestabilnu i financijski upropaštenu obitelj u ranim fazama postsovjetske Moskve. Pišući u prvom licu, Petru­ševska roman predstavlja kao rukopis koji su članovi Anine obitelji pronašli nakon njezine smrti, a u koji je ona pretočila frustracije i „razgolićenu“ (ne)moć roditeljske uloge. Ana se sve vrijeme bori i muči ne bi li pomirila snažnu ljubav prema obitelji i parazitski način života njezinih članova.

Djelo se smatra jednim od najznačajnijih dostignuća su­vremene ruske proze, prevedeno je na više od 30 jezika, a našlo se i u užem izboru za najveću rusku književnu nagradu – ruski Booker.


Probudivši se usred noći, sovjetska pjesnikinja Ana Andrianovna izbacuje svoju bol u bilješkama koje ispisuje za kuhinjskim stolom. Ana je žena na rubu, majka i baka koja životari u Moskvi, dok s mukom osigurava hranu i krov nad glavom članovima svoje obitelji, koji uglavnom iskorištavaju njezinu dobrotu, ignoriraju njezine savjete i uzmiču pred njezinim izrazima ljubavi. Anina priča teče tempom koji oduzima dah, postajući gotovo nesuvislom kako se bliži zora. Snaga ove knjige u Aninu je liku i strašnoj ironiji s kojom opisuje svoj svakodnevni život i razočaravajuće pokušaje da shvati ljude koje voli, uz tako malo nade da će joj biti uzvraćeno. Ovomu oporom djelu, koje je ušlo u uži izbor za ruskoga Bookera, zasigurno je mjesto u svakoj zbirci proze.
Library Journal


Ljudmila Petruševska rođena je 1938. u Moskvi. Studi­rala je novinarstvo na Moskovskom državnom sveuči­lištu, a prozu počela pisati sredinom 60-ih godina. Prvo djelo objavila je 1972., da bi uslijedila gotovo desetogo­dišnja službeno nametnuta šutnja, kad je bilo zabranje­no objavljivanje njezinih drama i proze. Nakon što su joj drame napokon uprizorene, Petruševska je naširoko prepoznata kao jedna od najboljih ruskih dramatičarki. Zbirka kratkih priča i monologa Besmrtna ljubav objav­ljena je 1988. i postigla je izvanredan uspjeh i kod čita­telja i kod kritičara. Godine 1992. njezin roman Vrijeme noć uvršten je u uži izbor za ruskog Bookera – preveden je na više od 30 jezika i smatra se jednim od važnijih ro­mana 20. stoljeća. Autorica je otada objavila više od 30 knjiga. Novije knjige Ljudmile Petruševske (Bila jednom jedna žena koja je htjela ubiti susjedino dijete; Broj jedan, ili U vrtovima drugih mogućnosti; Grad svjetla; Dva carstva itd.) potvrdile su i kod novog naraštaja čitatelja njezin ugled majstorice mističnih trilera i kratkih priča magič­nog realizma.

Godine 1991. njemačka Zaklada »Alfred Toepfer« dodijelila je Petruševskoj Puškinovu nagradu. Dobivala je i nagrade vodećih ruskih književnih časopisa. Godine 2002. dobila je najugledniju rusku nagradu Trijumf za životno djelo. Njezin komad Bifem osvojio je 2003. prvu nagradu na Festivalu nove drame. Iste godine dodijelje­na joj je Državna nagrada Ruske Federacije.