Orhan Pamuk je dobra ilustracija da svugdje u svijetu postoji ovakvo shvatanje književnosti: ili je politički pragmatična ili je izdajnička.

Međutim, ovo ima posebnu težinu na Balkanu. Ovdje se pisci proglašavaju braničima, čak utemeljiteljima genocida. Ako nisu to, onda su neprincipijelni izdajnici koji “šuruju” sa svima. Često su dva u jedan. Nerijetko će se za jednog pisca čuti etikete da je, naprimjer, ustaša i komunista u jednom, zavisno od toga ko interpretira njegovo djelo, odnosno, ispravka, zavisno od onoga ko interpretira tog pisca. Jer, u ideološki osmišljenom čitanju književnosti uvijek se interepretira pisac. Ponekad samo djelo, ali i tada površno.

Ovo je izvadak iz odličnog teksta Amile Kahrović-Posavljak, kojega možete pročitati ovdje