U najnovijoj knjizi pjesama Moja duša s tvojom istaknuti pjesnik Božidar Brezinščak Bagola, odmjereno i usmjereno, preciznošću filigranara, ispisuje stihove o dobroti, vjeri, nadi, ljubavi, istinsku posvetu životu. Njegov je lirski subjekt muškarac, muž, ratnik, običan prolaznik svijetom, ali i pjesnik - ponosan i zagledan u sebe, zabrinut i zapitan. Autoreferencijalnim snopovima (pozivajući se na osobno doživljavanje) on propitkuje opasnosti za pisca u modernome društvu, no začas se uhvati i u sanjarenju o nepovratno izgubljenim arkadijskim prostorima (“pjesniče opijen divljom ružom / više se ne vraćaš u bakin svijet“).
U ovoj su zbirci u pojedinim pjesmama kršćanski kodovi raspršeni poput svete vode koja nas pokušava podići iz ovodobne umrtvljenosti i opijenosti sumnjivim vrijednostima. Pjesniku nije stran ni „teološki“ diskurz, niti se ustručava, spretno i na visokoj razini, svojim stihovima voljenoj „dopisati“ Pjesmu nad pjesmama („Zimi je moja draga“).
Prolaznost, patnja, suočavanje s onostranim u fokusu su drugoga i najpotresnijeg ciklusa, „Nema predaje“, zapravo kronike jedne bolesti - ali i bezuvjetne ljubavi prema voljenoj ženi - hrabrosti i ustrajnosti („omekšati znači svladati otpor / ne biti pretjerano odrješit / biti blag i ne opirati se / biti milina za drugoga / miris mirte i tamjana“).
Nota angažiranosti, opetovano razotkrivanje grijeha struktura, dodatni je pak visoki ton, krik i upozorenje Božidara Brezinščaka Bagole svima nama (“potamnjeli od ideala / potišteni zbog junaštva / prepoznaju se u osobnom jadu / pred silnom golotinjom na plaži“).
Ukratko, riječ je o knjizi koja svojom ozbiljnošću u izvedbi te tematskom složenošću, dirljivošću i nježnošću svakako zaslužuje čitateljsku pažnju (“da smo jedno drugom / sve u svemu“).
Ivan Herceg, urednik časopisa Poezija