U romanu „Četiri prijatelja“ iza razuzdanoga putovanja četvorice prijatelja u kasnim dvadesetima krije se ljubavna priča. Glavni lik Solo, u pokušaju da pobjegne od uspomene na Bárbaru, svoju veliku ljubav, kreće ususret ljetnim pustolovinama sa svojim najboljim prijateljima uspomene ga, međutim, i dalje sustižu… Veličanje slobode, mladosti i vječne adolescencije na kraju ih podsjeti da svemu dođe kraj, da nakon smijeha dolaze frustracije.

Roman „Četiri prijatelja“ upravo je to, gorko-slatka priča o završetku jedne životne epohe, jednoga doba. I u ovom popularnom romanu Trueba se služi kontrastom koji ide od čiste komedije do romantike, te potvrđuje i zadovoljava velika očekivanja nakon prvog romana „Otvoreno cijelu noć“.

Roman „Četiri prijatelja“ u Španjolskoj je doživio 21. izdanje i dobio izvrsne kritike kako u zemlji tako i u inozemstvu, a preveden je na njemački, francuski, grčki, nizozemski, talijanski, portugalski i češki jezik.

***

David Trueba (Madrid, 1969.) suvremeni je španjolski pisac i redatelj. Njegov izniman spisateljski talent očituje se u romanima, člancima i scenarijima. Kao scenarist istaknuo se filmovima „Amo tu cama rica” (1991), „Los peores ańos de nuestra vida” (Najgore godine naših života, 1994.), „Two Much” (Dvostruki zavodnik, 1995.) i „La nińa de tus ojos” (Djevojka tvojih snova, 1998.), a kao redatelj značajan je po filmovima „La buena vida” (1996), „Obra maestra” (2001), „Soldados de Salamina” (Vojnici iz Salamine, 2002.), „Bienvenido a casa” (2006) i „La silla de Fernando” (2007) ostvarenim u suradnji s Luisom Alegreom. Posljednji film „Madrid, 1987” (2011) u službenoj je konkurenciji Sundance film festivala.

Prvim romanom „Otvoreno cijelu noć” postigao je značajan uspjeh kod publike i kritike, a roman je preveden na mnoge europske jezike. Drugim romanom, „Četiri prijatelja”, koji je u Španjolskoj doživio svoje 21. izdanje a popularnost mu i dalje ne prolazi, potvrdio je status uspješnoga pisca. Njegov posljednji roman „Saber perder” (2008) čitatelji su iznimno dobro prihvatili. Nagrađen je nagradom kritike Premio Nacional de la Crítica 2008. godine, a našao se i u finalu za nagrade Dulce Chacón 2009, te Prix Médicis Étranger 2010. godine.