Svak tko rock i suvremenu kulturu osjeća kao vlastitu sudbinu, i svak tko devedesete doživljava kao moralni debakl, neka u ovoj knjizi potraži odgovore - živio ma u kojoj od bivših šest republika. Ili, možda, samo u sedmoj.

Ovo je esej o jugoslavenskoj pop kulturi, njezinu propadanju i izgledima za budućnost. Superioran stavom, stilom i erudicijom, autor ne preza od rasprave je li i rock suodgovoran za krvavu ratnu kupelj, pjenušavu od ritmova devedesetih. Zašto fašistički rock postoji samo u Hrvatskoj? Zašto je blizak Čeci iz Žitorade u Srbiji? I jesu li moguće nove šezdesete? O tome piše Ante Perković, promišljeno i bez patetike.

Ovako: „Zaustavite se, molim, prije no što vam na pamet padne nostalgija. Nije ovo „Igra rock 'n' roll cela Jugoslavija“. Ne igra, nikad nije ni igrala. Pleme počinje umirati onog trenutka kad svoje rituale i navike prihvati kao dogmu... Ne bojte se, muzika ne umire, samo s tijela odbacuje parazite. A njih se nakupilo u ovih dvadeset godina.

Knjiga „Sedma republika - pop kultura u YU raspadu“, istodobno je sjajno napisan esej, kratka historiografija pop kulture na prostoru bivše Jugoslavije, analiza mehanizama koji su tu kulturu jednim dijelom pretvarali i u sluškinju kriminalne politike i političkoga kriminala, ali i komparatistička studija mentaliteta „najboljih neprijatelja" iz bivše države.

Ona, pritom, demistificira i moćni tabu o ekskluzivnosti popularne kulture u samostalnoj Hrvatskoj, pokazujući da su i srpska i hrvatska popularna kultura uvelike odrazi u istome ogledalu.