Zaluta li kojim slučajem Maša Kolanović na ovaj blog, skrećem joj pozornost na roman riječkog autora Envera Krivca 'Ulica Helen Keller', vrlo zabavan prozni eksperiment gotovo u potpunosti sastavljen nizanjem pop-kulturnih referenci, citata te posveta autoru dragim filmašima, glazbenicima, piscima, uz obilje dobrog humora, poigravanja riječima, neologizama. Na tragu Lazić/Kožul-ovih rukopisa, ali bez inzistiranja na parodiranju i trash esetetici, već se radi o, uvjetno rečeno, inauguraciji nekovrsnog žanra fanovske proze u hrv.književnost...

Otprilike, kao što je Tarantino od fana postao autor tako je i Krivac od konzumenta postao stvaralac, koji svoj artefakt temelji na gledalačko/slušalačko/čitalačkom iskustvu, ali, kao i prethodnospomenuti, epigonstvo zamijenjuje hommage-ima. Stoga je za potpuno uživanje ali i razumijevanje romana potrebno biti dobar poznavatelj opusa Davida Lyncha, Terryja Gilliama (i ostalih Montipajtonovaca), Jacka Nicholsona (koji se pojavljuje i kao lik u romanu), Thoma Yorkea, PJ Harvey, Tima Burtona, Azre, Syda Barretta, itd.