Gotovo 300 pjesama otisnutih u ovom izboru otkrivaju široj kulturnoj javnosti medijski manje istican odjeljak umjetničkog i književnog rada Igora Zidića, a riječ je o opusu čiji su ponajbolji dijelovi uvršteni u različite čitanke te u šezdesetak pjesničkih antologija na hrvatskom i na mnogim stranim jezicima! I premda se pjesništvom bavi već više od pedeset godina, autor vlastito pjesništvo doživljava ponajprije kao privatni hobi kojim se, kako kaže, u trenucima dokolice lijepo umara. Bez obzira na takav stav kritičari Zidićevoj poeziji pristupaju krajnje ozbiljno, smatrajući je neizostavnim dijelom suvremenoga hrvatskog pjesništva. Ističu da se Zidićev izlazak na pjesničku scenu mora promatrati u sklopu pojave i poetike »razlogovaca« (uostalom, Zidić je jedan od pokretača časopisa Razlog), naglašavajući pritom i Zidićeve izvorne pjesničke osobitosti koje njegovu neveliku opusu osiguravaju trajnu prepoznatljivost i vrijednost.

Upućeniji čitatelji svakako će prepoznati Zidićev kultivirani pjesnički jezik odnjegovan čitanjem velikih pjesnika hrvatske moderne, ironiju kao dominantu pjesničku figuru i opčinjenost Mediteranom i tijelom kao sadržajnim ishodištima većega broja Zidićevih stihova. Mnogi će kritičar upozoriti i na Zidićev jezični minimalizam, na poeziju koja je »škrta na riječima, izdašna na bivstvenim smislovima« (A. Stamać), a ono po čemu se Zidićevi stihovi posebice izdvajaju u korpusu suvremene poezije jest nadopunjavanje semantičkih i vizualnih aspekata poezije, postupak koji je pregnantno predočen u tezi da je autor »pjesnik gledanja riječima« (S. P. Novak).