U hrvatskoj književnosti i kulturi vazda je bilo ideološke, naraštajne i lobističke kritike, apologetike bez pokrića / Poeziju prakticiraju iznimni pojedinci / Dragojević je pjesnik koji natkriljuje vrijeme / Stvarnosno pjevanje opustošilo je pjesništvo devedesetih / Medijski izmišljaj kulturne stvarnosti i umišljaj o vlastitoj važnosti toliko su lišeni smisla da su zaboravili što im je svrha / Danas imamo moćnog kritičara i autora bez ikakve moći / Semantički konkretizam najvažnija je i svojim dometima najautentičnija dionica novijega hrvatskoga pjesništva uopće / Dobra poezija hrani se individualnim tragedijama koje imaju globalne posljedice / U novim uvjetima svijeta poezija mora imati angažman / Usmena književnost u većoj je mjeri utjecala na srpsku i bošnjačku poeziju nego na hrvatsku

Prethodne rečenice izvadak su iz intervjua s pjesnikom i urednikom Ervinom Jahićem, kojega u cijelosti možete pročitati na ovome linku