Već neko vrijeme nije ga bilo u javnosti, čak ni preko tekstova kojima se znao obrušiti na književne pojave, a još više i nepojave na domaćoj ne samo književnoj sceni. I njegova izdavačka kuća već se dugo nije oglasila. I na koncu je, danas, došla vijest da je Branimir Donat, urednik, kroničar, kritičar, antologičar i, jednostavno, svjedok vremena, preminuo u 76. godini života.

Poznat kao žestok polemičar, koji je hrabro pisao i govorio čak i kad to nije bilo oportuno, zbog čega je bio proganjan pa je i promijenio ime, Donat je ostavio trag koji će teško zaobići svaki istraživač domaće književnosti koji neće ići utabanim putevima.

Upravo je to bila njegova misija - pronalaziti one nepoznate dijelove književnog krajolika, iskopati usamljenike čije je djelo ostalo izvan kanona i smjestiti ih u kontekst te im dati pažnju koju, možda ipak, zaslužuju. To, naravno, ne znači da se Donat bavio samo rubnim poljima književnosti, što dokazuje i jedna od njegovih najpoznatijih i najuspješnijih knjiga - "Antologija hrvatske fantastične proze".

Odlaskom Branimira Donata i hrvatska književnost i hrvatska povijest književnosti gube puno, ali, jednako tako, gube i svi oni koji nisu nužno zainteresirani za književnost, ali su u tisku ponekad mogli pročitati tekstove koji, izvan uobičajenog žurnalističkog žutila, govore o svijetu u kojem živimo. Takvih je, nažalost, sve manje.