Kolektivna krivnja. To je dakako puka besmislica, ako se pod tim razumije da je zajednica njemačkog naroda imala zajedničku svijest, volju i inicijativu za postupanje i u tomu se ogriješila. No kolektivna je krivnja upotrebljiva hipoteza, ako se pod njom razumije tek objektivno iskazan zbroj individualnih krivnji. Tada krivnja svakog pojedinog Nijemca – zbog onoga što je učinio ili je propustio učiniti, što je rekao ili prešutio – postaje ukupna krivnja naroda. Pojam kolektivne krivnje prije njegove upotrebe treba demitizirati i demistificirati. Tada gubi onaj mračni i kobni prizvuk i postaje ono što nam jedino može koristiti: neodređeni statistički iskaz.
(Izvadak iz knjige)

Kada sam 1964. u Goethe institutu u Bruxellesu upoznao Jeana Amérya, nisam znao tko je on. No, pobudio je moje zanimanje već prvom izgovorenom riječju. Pričao je kako konačno želi uobličiti svoja iskustva iz koncentracijskih logora i mučenja koja je pretrpio u esesovskim zatvorima, ali i kako će se oprezno osvrnuti na iskustva u poslijeratnoj Njemačkoj. Rekao je i da mora steći jasnu sliku o nemogućoj ulozi koju ima kao Židov i Nijemac… Eseje objavljene pod naslovom 'S onu stranu krivnje i zadovoljštine' smijemo nazvati riječju koja inače tako isprazno zvuči, raščišćavanje s prošlošću. U nepopustljivom i istodobno nervozno pomnom razmišljanju na Sarterovu tragu iskustvo pretrpljene patnje postaje nešto iz čega možemo učiti za budućnost.
Helmut Heißenbüttel


Jean Améry rođen je 31.10.1912. u Beču. Diplomirao je književnost i filozofiju. 1938. godine emigrira u Belgiju. Sudjeluje u Pokretu otpora, 1943. biva uhićen i dvije godine zatočen u koncentracijskome logoru. Nakon 1945. živi i radi u Bruxellesu kao slobodni pisac i suradnik na radiju. Dobitnik je mnogih nagrada: Nagrada njemačkih književnih kritičara (1970.), književna nagrada Bavarske akademije lijepih umjetnosti (1971.), književna nagrada Lessing Slobodnog i hanzeatskog grada Hamburga (1977.) 1978. godine Améry si je 1978. u Salzburgu oduzeo život.