Živimo u sredini u kojoj i sitni kriminalci mogu počiniti velika zlodjela, a velike igre u malom još su strašnije i morbidnije, jer osvajaju sve. U maloj zemlji kriminal razara i membrane društva. Sve puca, zbilja se ''izlijeva'' na sve strane. Zato je i knjiga Grad od betona, razorna, premda je pisana sa strpljenjem – autor nas čitavo vrijeme umješno vodi kroz radnju, od provale u stanu do otkrića trgovine ljudskim organima, od čudnih prijetnji do akcijskog horora, od ljubavnog razočaranja do ružičastog happy enda, od policijskih klišeja do misterioznih rebusa.

Moglo bi se reći da je knjiga "Grad od betona" krimić-misterij, nešto što je trenutačni trend u svjetskoj literaturi (Carlos Ruiz Zafon, Diane Setterfield, Lev Grossman), a što još uvijek nije dovoljno ispisano u našoj. Višić s betona klizi u tajne odaje, masonske sekte, svijet čudnih simbola, svijet koji će transparentnu stvarnost, u kojoj mediji razotkrivaju gotovo sve, ponovno oviti velom tajne, onim velom kojim su bile prikrivene priče starih majstora krimića (od Conana Doylea do Agathe Christie...).

U Višićevu romanu glavni lik, detektiv Luka, žrtva je koja se iz prkosa, preokreće u istraživača, ipak modernijeg od klasičnog detektiva – njegove ''ljudske'' spoznaje kulminiraju u ''kaubojskom'' bijesu i oružje u glavi puni pravim mecima, spreman da razori sve, pa i sebe kao razočaranog idealiste. Ali ne puca.

Višić ostaje vjeran kanonu jer, ma kakav svijet bio, moraju postojati pozitivni junaci kao protuteža, ne samo moralna, nego i književna, jer nema drame ako se bešćutnim akterima ne pridruže i emotivni ''antijunaci'' koji će razoriti izopačeni vrijednosni sustav, koji će akciju prožeti i duhovnim strujama, odnosno događaje ''uljepšati'' doživljajima.

Ovo je i krimić i misterij i ljubavni roman – svaki čitatelj može pojesti tortu i s posebnim užitkom sažvakati neki dio kolača. U Višićevu romanu, nakon bezbrojnih intriga pobjeđuju pravda i ljubav i stoga ova priča nestaje negdje na nevidljivim horizontima humanizma.

Radnja se događa u Bjelovaru. Luka, žrtva obiteljskih i društvenih spletki, zbunjeni pozitivac koji se pretvara u detektiva pa u osvetnika mogao je biti i neki John u predgrađu New Yorka. Nije važno mjesto događaja, nego kako se događa i kako se piše. A Višić gotovo nigdje nije pogriješio – brojna poglavlja, naizgled nezavisna, polagano se i sve napetije povezuju u jedan mozaik. Mutne kockice slažu se pri kraju sve jasnije u sliku na kojoj svaka uloga ima svoje mjesto, a svaki postupak svoj razlog i svrhu.
Lada Žigo

***
Goran Višić rođen je 24. 11. 1977. u Zagrebu. Diplomirao je novinarstvo 2003. na Hrvatskim studijima, a 2006. godine magistrirao je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu ''Upravljanje marketinškom komunikacijom'', na temu ''Međukulturalna marketinška komunikacija''. Višić danas živi i stvara u Bjelovaru.