U iznimno bogatom opusu Doris Lessing roman “Zlatna bilježnica” zauzima posebno mjesto. To djelo složene narativne strukture, koje tematizira društvenu poziciju intelektualke i umjetnice u nastojanju da realizira autentičnu egzistenciju, prepoznato je već šezdesetih godina kao knjiga iznimno važna u feminističkom promišljanju problema pozicije ženskog subjekta.

Služeći se u velikoj mjeri autobiografskom građom, autorica govori o ženskim sudbinama koje se bitno razlikuju od obzora očekivanja koji se u to vrijeme nameće kao obvezatan za ženske likove. Ona govori o emancipiranim ženama, intelektualkama, koje vlastitu realizaciju ne vide isključivo u emocionalnim odnosima s muškarcima i unutar obitelji; one se same probijaju kroz život baveći se vlastitim umjetničkim i kreativnim karijerama, intenzivno su uronjene i u svijet politike.
Glavna junakinja romana Anna Wulf književnica je, nonkonformistična intelektualka, predstavljena u trenutku stvaralačke krize, kad napušta i vjeru u komunistički pokret kojemu je pripadala. Doris Lessing progovorila je psihološki produbljeno i o neurozama, osjećaju neprilagođenosti suvremene intelektualke, zalazeći tako u tematsku sferu koja je dotad bila privilegija muškog pisma.
U romanu, u kojem je napuštena linearna naracija u korist kompleksne fragmentarne strukture, posebno mjesto imaju četiri Annine bilježnice u kojima ona ispovijeda različite oblike svojega traumatičnoga životnog iskustva. Dijelovi romana pisani u trećem licu, pak, otvaraju novu, izvanjsku vizuru na Annin život te se "Zlatna bilježnica" pokazuje kao polifono organiziran roman koji predočuje sofisticiranim narativnim sredstvima traumatično iskustvo jedne intelektualke.

"Zlatna bilježnica" nesumnjivo je ponajviše pridonijela književnom ugledu Doris Lessing, koji joj je naposljetku osigurao Nobelovu nagradu za književnost 2007. godine.

***

Doris Lessing rođena je 22. listopada 1919. kao Doris May Tayler u Kerm
nš
hu u Perziji u obitelji britanskog podrijetla. Kad je imala šest godina, njezina se obitelj preselila u Rodeziju (današnji Zimbabve), gdje se otac pokušavao baviti poljodjeljstvom. Nakon školovanja u samostanskoj školi, potom djevojačkoj školi u glavnom gradu Salisburyju, Doris je već u trinaestoj godini prekinula formalno obrazovanje. Obiteljski je dom napustila u petnaestoj godini zaposlivši se kao njegovateljica. Godine 1937. našla je posao telefonistice u Salisburyju, a u devetnaestoj se prvi put udala. Nekoliko godina poslije napustila je obitelj i pridružila se skupini komunistički orijentiranih intelektualaca i pisaca među kojima se isticao Gottfried Lessing, njezin budući suprug. I sama počinje pisati, 1948. objavila je prve kratke priče.
Godine 1949. doselila se u London i započela profesionalnu književnu karijeru objavivši svoj prvi roman “Trava pjeva” (1950). Propao joj je i drugi brak, a 1954. raskida i veze s komunističkim pokretom. Među ukupno osamdesetak knjiga različitih žanrova (roman, novela, poezija, drama, autobiografski zapisi, publicistika) koje je objavila u šest desetljeća iznimno plodne književne karijere izdvaja se ciklus od pet romana “Djeca nasilja” (1952.-1969.) te još jedan petosveščani romaneskni ciklus “Arhivi Canopusa u Argu” (1979. - 1983.). Svjetsku slavu donio joj je roman “Zlatna bilježnica” (1962.). Objavila je i više novelističkih zbirki: “Sabrane priče” (1978.), “Osobito mačke, i opet mačke” (1989.), “London na promatranju” (1992.), “Afrički smijeh” (1992.) i “Bake” (2003.). Objavila je i dvosveščanu autobiografiju (1994. – 97.). Nobelovu nagradu za književnost dobila je 2007. godine.