I u ovom djelu Allen ostaje vjeran osjećaju svijeta koji je neumorno prikazivao u gotovo svim svojim filmovima. Gotovo svi protagonisti uronjeni su u apsurd vremena u kojem živimo. Na burleskan način, od sasvim monokordnog pripovijedanja do apsurdnih komičnih skečeva, Allen opisuje nove načine ponašanja iznikle iz novog načina života čovjeka 21. stoljeća. Ništa kao tjeskoba ne može dati bolji opis realnosti. Kad tomu dodamo sklonost izrugivanju i svođenje stvari na apsurd te začuđujuću imaginaciju autora, dobivamo stvarnu sliku današnjeg vremena. Vremena u kojem snobizam i najrazličitije neuroze rastaču svaki Allenov lik, koji pak uvijek ponovno nastoji složiti svoju sliku svijeta.

Woddy Allen obožava čovjeka u neprilici, njegove bolesne ambicije, neočekivane obrate i nepodnošljive situacije. Ispod te snažne satire izvire uznemirenost: jesu li nemogući zahtjevi koji se postavljaju pred današnjeg čovjeka uopće za njega izdrživi? Allen nastoji ismijati naše malene egzistencije koje neprestano napuhujemo umišljanjem o vlastitoj važnosti. Nekoliko mu je riječi dovoljno da uhvati takve apsurdne i besmislene situacije, piše kao što i snima filmove: želi uznemiriti naizgled jednostavnim životnim situacijama, izmišlja i zabavlja stvarajući pomaknuti svijet u kojem nije preporučljivo sasvim se izgubiti.

Priče u 'Pukoj anarhiji' bezvremenski su jasne i oduševljavaju kao što je i Woody Allen svojim filmovima oduševljavao od samoga početka.
New York Times

Proizlazi da je, na svakoj stranici, W. Allen smješniji nego ikad.
Wall Street Journal