Nina Bouraoui francuska je spisateljica, po ocu alžirskog porijekla. Autorica je deset romana: njezin prozni prvijenac – La voyeuse inderdit – dobio je 1991. nagradu Livre Inter, dok je za predzadnji, Mes mauvaises pensés, dobila 2005. uglednu književnu nagradu Renaudot. 'Moje loše misli' pojavljuju se pred hrvatskom čitateljskom publikom kao korak u – osim specijalistima – nepoznato područje. Taj je korak istovremeno i iskorak iz uobičajenih proznih putova, jer je riječ o romanu koji i u tematskom sloju i u načinu pripovijedanja, iskoračuje iz prosječnih standarda.

'Moje loše misli' pisane su, od prve do posljednje rečenice, kao da su izgovorene u jednom dahu. Nema dijaloga, nema ulomaka, nema nikakvih vanjskih znakova koji bi tu prozu uobličavali u poglavlja i tako čitateljima olakšavali putovanje kroz njezine retke. Cijela je knjiga, doista, kao izgovorena, iz prvoga lica mlade žene koja se – u imaginarnom telefonskom razgovoru – obraća svojoj psihoanalitičarki.

Čini se prikladnim roman Moje loše misli nazvati suvremenim oblikom ispovijedi, u kojoj je instanca Boga zamijenjena ulogom psihoanalitičarke, a vjera analitičkom metodom poniranja u sebe. Umjesto zaklonjene ispovjedaonice, mlada žena vjerojatno sjedi u fotelji, ili leži na krevetu, i drži telefon u ruci…