Južnjačka gotika na mediteranski način – jedan sasvim novi žanr!

«Patrola na cesti», zbirka deset priča, najnovija je knjiga Jurice Pavičića. Ako vam se ovaj naslov odnekud učinio poznatim, i ukoliko ste još pri tom pomislili na baladu «Highway Patrolman» Brucea Springsteena s njegovog legendarnog akustičnog albuma «Nebraska» iz 1982. godine, potpuno ste u pravu.

Naslovna priča ove najnovije Pavičićeve zbirke preuzima osnovnu konstrukciju i sam srž zapleta upravo iz te Springsteenove balade o kompleksnom odnosu ljubavi i mržnje dva brata od kojih jedan – narator – radi za policiju i čovek je sistema dok drugi, njegov brat Frankie, pa, ukratko i Springsteenovim riječima – «Frankie ain't no good...»

Pavičić, naravno, odatle zadržava samo ono najbitnije i s izuzetnom pripovjedačkom lakoćom transponira osnovne elemente Springsteenove priče u jedan milje koji daleko bolje poznaje. Frenki, tako, postaje Frane, Maria – Mare, a radnja se iz bespregledne ravnice Nebraske, sliva i seli u pritiskujuće i tvrde vrleti stjenovitog dalmatinskog zaleđa, omeđenog s jedne strane previsokim planinama a s druge prevelikim i predubokim morem – jedne teške i mračne Dalmacije iz koje kao da nema izlaza. I upravo se tu, u tom uskom pojasu kamenitog tla, odvijaju drame i tragedije, ne samo naslovne već gotovo i svih ostalih Pavičićevih priča iz zbirke «Patrola na cesti».

Ima nečeg potresnog u tom primorskom postojanju kakvim ga Pavičić vidi, bez obzira na to da li se ono odvija u zahuktalom Splitu, uspavanom zaseoku u dalmatinskom zaleđu ili na već nekom otoku gdje se čitav život događa u tri ili četiri mjeseca ljetne sezone, dok je sve ostalo čista hibernacija i puko preživljavanje do narednog razdoblja kakve-takve živosti.