Ostajući vjeran poeziji kao svojem iskonu, Michel Houellebecq započeo je svoj književni put i afirmirao se kao pjesnik prije nego što je postao planetarno poznati romanopisac. Svježina njegova stila i osobnog rukopisa, prisutna u romanima, itekako je vidljiva u njegovoj poeziji. On si daje slobodu kao rijetko koji pjesnik, da opjevava sve što mu padne na pamet, kratke trenutke života, bez kontinuiteta, koji postaju trenuci istine u njegovoj poeziji, da na scenu postavi suvremenost, razoreni urbani okoliš, i svoje 'razgolićeno srce'. Kao 'ukleti' pjesnik, Michel Houellebecq je s iskonom na 'ti', premda je taj iskon samo temelj užasa svakodnevne egzistencije, neprobavljiv, razoren i smiješan; u njemu se zrcali kompromitirano čovječanstvo, atrofirana komunikacija, taština liberalne razmjene, iznutra određuju neizbrisivi ožiljci ljubavne uskraćenosti.
U nizu svojih pariških i ne samo pariških sličica, Houellebecq je nastavio baudelaireovsku poetiku traganja za spleenom bez ideala, no dok Baudelaire preobražava užas u zraku svjetlosti usred rembrandtovskog chiaroscura, Houellebecq slika vlastite užase u apsolutnoj tami. Zato je intenzitet njegove patnje utoliko potresniji. 'Cvijeće zla' tadašnjeg francuskog društva postaje u Houellebecqovoj inačici 'Cvijeće bola' koju njegova lirika kupi s poda samotnih soba ili prljavih ulica.

"Ove sam godine znatno ostario. Popušio osam tisuća cigareta. Postoji valjda način da živim nešto što ne nalazim u knjigama. Nešto što me nisu naučili. Ne poštujem čovjeka; svejedno, zavidim mu." - kaže Houellebecq u jednom od svojih stihova koji odražavaju paradoksalnost jedne apartne duše.
Ako se za pjesnika može reći da je lucidan i iskren do granica samopoštovanja onda je to svakako Michel Houellebecq.

*****

Michel Houellebecq, rođen 1958, francuski pjesnik, esejist, romanopisac svjetskog ugleda. Nakon objavljivanja romana 'Širenje područja borbe' , 'Elementarne čestice' te 'Platforma', postaje predvodnikom nove generacije pisaca. Njegov posljednji roman 'Mogućnost otoka' zamalo je dobio Goncourtovu nagradu. Njegov snažan utjecaj osjeća se i u suvremenoj hrvatskoj literaturi, gdje još nije poznata njegova poezija koja se u cjelovitom vidu sada nudi čitateljima.