Novi roman autora 'Svetog praha', višeslojna vrhunska proza za književne sladokusce. Roman o potragama i smislu.

«U toj kišnoj prosinačkoj večeri pred sam blagdan prvi peron tršćanske željezničke stanice ugostio je nemirne duhove potrage i vječitog nemira. Skitnja i lutanje, neumoljiva prolaznost, i naše su se putanje za trenutak dodirnule u jednom zaustavljanju od nepunih sat vremena, pa tko zna kad i hoće li se ikad ponovno dotaknuti? Hoće li inatljivi putovi sudbine ikad ponovno zatvoriti krug i hoće li i tada biti toliko iščekivanja, ushićenosti, ili će, možda, sve pokriti ravnodušna pristojnost i nelagoda, a iskreno nestrpljenje nadomjestiti hinjena srčanost, prenemaganje dobro uhranjene sredovječnosti i neumitan zamor materijala?
Nismo se vidjeli godinama, tek poneko zalutalo pismo što je najprije mjesecima ležalo u kakvoj ladici, a potom upućeno na zakašnjelu adresu. Najčešće 'poste restante'. Ili nehajno, posve usput zapisani telefonski brojevi na salvetama, računima, kutijama cigareta. Svugdje i nigdje. Posve bezrazložno i nepotrebno, jer barem je vremena uvijek bilo napretek. Hitna seljenja i teško sljedive adrese a na koncu bi se zapamtili samo poštanski brojevi gradova ili nepouzdane usmene poruke preko prijatelja, znanaca, susjeda, onih trećih, četvrtih... Preko svih i nikoga, jer bi nakon svih pokušaja, usputnih i namjernih, ostajala samo oslabljena želja da se negdje pripada, u razgovoru spomene poznanik, prijatelj i davno uspavano prijateljstvo».

***

Iz Splita preko Londona i Pekinga do Italije ovaj višeslojni roman skitnje i putovanja, napisan za književne sladokusce i zahtjevne čitatelje, vodi nas dalje nego to njegovi protagonisti žele - u samo središte neumornih potraga. Tekst impregniran emocijama i cinizmom prati sudbinu nekolicine ženskih likova na putu u sredovječnost. U hrvatskoj književnosti niti jedan roman prije nije tako temeljito opisao toliko ženskih likova.

Ali ovo nije žensko pismo već tvrda muška proza o slomljenoj generaciji lišena vulgarnosti i začinjena neprestanom sumnjom o prvim i posljednjim (ženskim) stvarima.

***

DAVOR VELNiĆ autor je bitnih eseja o Slobodanu Novaku, Vladanu Desnici, Miroslavu Krleži i Grgi Garnulinu. Trenutno je gIavni urednik 'Književne Rijeke'.
Do sada je objavio zbirku pripovijedaka «Otoci i sjećanja» (Rival, Rijeka 1998.), roman «Sveti prah» (Matica hrvatska, Zagreb 2000.), esej «Čitajući Krležu» (Adamić, Rijeka 2001.), raspravu «U iskonu glagoljice» (Rival, Rijeka 2002.) i zbirku pripovijedaka «Šest od šest» (Sveučilišna knjižara, Zagreb 2004.). Sljedeće godine DHK Zagreb objavit će Velnićevu knjigu eseja «Bez namjere».