'Stakleno oko' je priča anonimne male povijesti. Povijesti ljudi koji su na samome kraju svih zapovjednih lanaca, ratne mašinerije i hijerarhije bili izravnom žrtvom svih ratnih grozota, strahova i bijede. Ovo je ujedno i teško, mučno iskustvo, bez hinjenih razrješenja, olakšanja, sretnih završetaka ...
Likovi romana pričaju priču koja ne završava krajem rata, žrtve rata žive kao žrtve rata, a od njega stradavaju i dugo nakon što završi. Bez mogućnosti zaborava, bez snage za životom, krajnje nemoćni razgraditi tragediju u koju su uronjeni, ostaju nijemim svjedocima nepovratnosti. 'Stakleno oko' jedna je od onih priča koja svojom jednostavnošću i izravnošću posve beznačajnim i tričavim čini sliku rata koju su dugo vremena slikali interesom obojeni mediji.


Nebojša Lujanović, rođen 1981.g. u Novom Travniku (BiH), diplomirao komparativnu književnost i sociologiju na Filozofskom, te politologiju na Fakultetu političkih znanosti, trenutačno na doktorskom studiju komparativne književnosti. Živi na relaciji Zagreb – Split, radio svakakve poslove, od čistača snijega, garderobijera, skladištara i građevinskog radnika, do trenera, novinara i asistenta. Priče objavljivao u Zarezu, Vijencu, Ekran pričama 1 i 2, Libri liberi, Knjigomatu ... Roman je objavljen nakon što je tri godine zapinjao u nekim užim krugovima natječaja.