Humor kojim se služi taj veliki dandy i klipan ipak nerelaksira, pa se često dogodi da te nešto u grlu stegne ili čak suspregneš jecaj pri ponovnom susretu s likom ujaka točno dvije godine nakon njegovih prvih pustolovina u 'Sisavcima', bizarnu zoo-romanu koji se kolebao-uspješno-između društvene satire i alkoholom natopljenog lirizma.
Les inrockuptibles

Na tragu izuzetno uspješnih 'Sisavaca' Mérotov je novi roman 'Irealist' oda pivu, hirovitoj inspiraciji i sublimiranoj ljubavi. To je roman pisca zaljubljenog u riječi i bocu, pregaženog svijetom izdavaštva koje knjige prodaje kao što drugi plasiraju gaće. Neobična je to, gorka i istodobno komična knjiga što pršti neskrivenom nježnošću prema onome što se danas susreće sve rjeđe i rjeđe: pisanju slobodnom od svih stega i bez autocenzure.

Surova i snažna knjiga, krvava ispod korica: humor, ironija, brojna pitanja o ulozi pisca, o tome kako, zašto i za koga... uz pokoji neuvijeni mig nakladničkom svijetu.

Valja reći da Mérot ni u novom romanu ništa manje ne konzumira eksplozivne koktele. Po uzoru na pokret koji je utemeljio Maljevič, autor bijelog kvadrata na bijeloj pozadini,pripovjedač slika svoju crnu pozadinu na crnome pismu. Društvu koje sve više nalikuje Ionescovim nosorozima, koje trči za higijenom života, srećom i modama, Mérot suprostavlja svoj nezgrapni pogled, svoj gnjecavi glas, svoju smiješnu sprdnju.
Marianne


Pierre Mérot (45) rođen je u Parizu i prije Sisavaca objavio je još tri romana: Pay soeur (1987.), Crucifiction (1992.) i Petit Cam (2001.). 'Sisavci' su prvo njegovo djelo koje je doživjelo velik uspjeh kod kritike i publike. Kad je ovaj autobiografski roman 2003. godine objavljen, postao je največim iznenađenjem francuske književne jeseni, a dobio je i Prix de Flore - nagradu autorima koji pokazuju originalnost, nezavisnost i buntovništvo pa je u književnim krugovima karakteriziraju najrockerskijom nagradom u Francuskoj