Već desetak godina gledamo te filmove, tako da smo se već navikli na njih, uopće nam ne djeluju egzotično, upamtili smo imena redatelja i redateljica, ponešto znamo o njihovim poetikama. Skoro bi se reklo da prema Irancima i iranskoj kulturi više nemamo predrasuda. Skoro. I više se ne može završiti u zatvoru zbog posjeta Teheranu ili Kerbali. Premda se u Nadžaf, tamo s druge strane granice, može doći samo na američkome tenku. Stvarnost je užasna, ali su nam iranski filmovi pomogli da nijansiramo svoje poglede na tu stvarnost i da izbjegnemo predrasude.

Istoj će svrsi i smislu, nadam se, poslužiti i ovaj mali Bazar kaligrafa, prva hrvatska prozna knjiga prevedena s farzija, u kojoj su pomno odabrane i sa suštinskim razumijevanjem jezički posredovane priče suvremenih iranskih pripovjedača. Možda ćete u nekima od njih osjetiti isti doživljaj svijeta, ispunjen nježnošću, naivnošću i smislom za ljudsku dobrotu, koji je obilježio i iranski film. Možda ćete osjetiti ponešto od najšire shvaćene tradicije Orijenta – Aladina, Sinbada Moreplovca ili Šeherzadu. Možda će nekoga taj sirovi naturalizam podsjetiti na neke od naših dragih prijatelja, na Darija Džamonju recimo. Ali Bazar kaligrafa najprije je knjiga dubokoga razumijevanja za ljude.
Miljenko Jergović