Trilogiju "Igrači" čine novele "Koncert za tequilu i apaurin" i "Plesačica iz Blue Bara" te kratki roman "Dečko, dama, kreten, drot". Priče su međusobno povezane nekolicinom likova, a poglavito likom antidetektiva Fola. Povezuje ih još i atmosfera, milje zagrebačkog poslijeratnog društva u kojemu se sprega politike, kriminala, medija i ostalih društvenih struktura pretvara u opasan vrtlog što guta neoprezne pojedince, čije se probušene glave zakratko pojavljuju na stranicama crne kronike ili čak naslovnicama, a onda padnu u zaborav, dok se priča zavrti s još većom kriminalnom energijom.

Popovičeva trilogija predstavlja domaću inačicu koja je još samo u dalekim naznakama bliska nekima od inačica klasičnog krimića, naravno onog američke hard-boiled škole. Upravo ovaj stari američki rođak velike međunarodne obitelji krimića vjeruje u junaka, koji u korumpiranom društvu punom ljudskog jada, ucjena i zla postaje junakom zahvaljujući svojoj unutrašnjoj neovisnosti i sposobnosti da voli - ma kako ciničan, hladan i spreman na ubijanje bio.
A. Bremer

*******

Edo Popović rođen je 1957. godine u Livnu. Studirao je na zagrebačkom Filozofskom fakultetu komparativnu književnost te hrvatski jezik i jugoslavenske književnosti. Sredinom osamdesetih bio je jedan od pokretača i urednika književnog časopisa Quorum.
Prvom knjigom priča, "Ponoćni boogie", objavljenom 1987. godine stekao je status kultnog autora. Od 1991. do 1995. objavljuje u hrvatskim novinama i časopisima reportaže s hrvatskih i bosansko-hercegovačkih ratišta. Drugu knjigu priča, "San žutih zmija", objavljuje 2000., godinu dana kasnije autobiografsku prozu "Kameni pas", a potom novele "Koncert za tequilu i apaurin" (2002) i "Plesačica iz Blue Bara" (2004).

Napisao je dva romana: "Izlaz Zagreb jug" (2003) i "Dečko, dama, kreten, drot" (2005). U suradnji s underground crtačem Igorom Hofbauerom objavio je pet svezaka ilustriranih kratkih priča: "Klub", "Ako vam se jednom na vratima...", "Gospa od Bluda", "Betonske priče", "Dvije priče". Živi s obitelji u Zagrebu.