Što se katoličke vjere tiče, nisam posve načisto. Naravno, ne mogu zaboraviti da su mi se preslatke mladenačke strasti kupale u ozračju crkvenoga konvikta i da su tijesno povezane s obredima i molitvama u koje su unosile sav svoj žar i boju. No u međuvremenu su me opetovano znali ozlojediti pojedini besramni svećenici koji zagovaraju predodžbu o heteroseksualnome Bogu, čija će kazna stići sve koji ne ševe kao On. Ja sam poput Afrikanaca koji žele crnu Blaženu Djevicu, ili Tibetanaca kojima mali Isus mora imati kose oči, pa Boga mahom zamišljam kao ud što se uspravno koči na postolju mošnji, spomenik muškosti, počelo stvaranja, Sveto Trojstvo, kumira sa surlom koja visi točno u središtu ljudskog tijela, na pola puta između glave i stopala, kao što je Svetinja nad svetinjama u hramu na pola puta između transepta i apside, neobičan spoj svilenkaste blagosti i mišićave oštrine, slijepe, biljne, snovite sile i promišljene i proračunane lovačke volje, paradoksalni izvor koji naizmjence ispušta amonijakalnu mokraću kao ekstrakt svih tjelesnih nečistoća i sjemenu tekućinu, ratni stroj, bacač kamena, katapult, ali i trolist, simbol strastvena života... Mogu te slaviti unedogled!

Michel Tournier - 'Meteori' (Vuković&Runjić, 2005.) , str. 88