NAJBOLJE/NAJGORE KNJIGE:

Doma najbolji:
DAMIR KARAKAŠ «KAKO SAM UŠAO U EUROPU».
Karakaš je samonikli genijalac ili, što bi Englez rekao, a true original, dok ga kod nas više tretiraju kao oriđinala. Inače nisam fan kratkog, jasnog i brzopoteznog pisanja, ne volim realizam ni brutalu – ali to je, bit će, zato što nitko ne piše kao Karakaš.
Ostalo baš i nije vrijedno spomena, jer nažalost, nova Jergovićeva knjiga je iznenađujuće dosadna, Vlado Bulić ni ove godine nije dovršio svoju, pa mi ne preostaje ništa osim publicistike – «Žuti titl», mladih publicista Velimira i Plazmaticka, jedina pravo zabavna domaća knjiga ove godine.

Doma najgori:
BORIS DEŽULOVIĆ «CHRISTKIND»: strašno dosadno, prežvakane premise, bez ikakvog osjećaja za dramaturgiju. S druge strane, stilu ništa ne fali, vidi se da si je čovjek dao truda istražiti povijesne prilike... dakle, novinarski profesionalno, ali fikcija? Ne, hvala.
DAVOR ŠPIŠIĆ «KOLJIVO»: ne poznajem autora, ali čini mi se da je previše drkao dok je ovo pisao, što baš i nije dobro za umjetnost. Inače, za jednu jeftinu trešiju sasvim okej, no budući da je plaćeno tolikim honorarom, red je stvar uzeti vrlo ozbiljno. Dakle, govno.

Vani najbolji:
DAVID MITCHELL «CLOUD ATLAS»: dosad najbolji roman najboljeg živog i neživog pisca. Priča o povijesti ropstva kroz nekoliko stoljeća u kojoj ima mjesta i za brodske dnevnike i za dickovsku postapokalipsu i za urnebesnu komediju s penzionerima. Predivno napisano; veeeliko, a istovremeno i silno zabavno – koncept koji je domaćim štreberima od pisaca posve nepoznat.

Od neovogodišnjih stvari koje sam čitao ove godine red je navesti nevjerojatnu «Secret History» Donne Tartt, koja je knjiga godine svake godine, te čudnovato zao i lijep roman «Mimesis» Andreja Nikolaidisa. Plus, zakon je što se u prijevodu pojavio i «Diary», hororčina Chucka Palahniuka, mada objavljena skupa sa Seinfeldom i Woodyjem Allenom u šaljivoj biblioteci Ha-ha! (a izdavač je – ha-ha! – Biovega.).

[Zaboravio sam sautparkovsku bombu «All Families Are Psychotic» Douglasa Couplanda, a bogme i Houdinijevu biografiju «The Life And Many Deaths Of Harry Houdini» Ruth Brandon, koju mi je Marin poklonio za rođendan ni ne znajući kako je opaka.]