Od svih osjetila njuh je najizazovniji - nije niti čudo što je književnost puna aroma.
Laura Tonnato pokušala je, međutim, nešto drugo - dočarati olfaktivnu imaginaciju, proizvevši pet parfema koji se podudaraju s pet "mirisnih" književnih trenutaka.
U promociji koju je organizirao Waterstone, posjetioci će njihove knjižare na londonskom Piccadillyju od slijedećeg tjedna moći na svojoj koži isprobati kako mirišu neki od naslavnijih trenutaka u povijesti svjetske književnosti.
Na prvom katu nalazi se tako miris "ljubičica koje bude sjećanja na mrtve ljubavi" iz Oscar Wildeovog "Portreta Doriana Greya". Parfem je prigodan – (pre)sladak, a oni koji su ga imali prilike isprobati opisuju ga i kao pomalo dekadentnog.
Na drugom katu posjetioce okružuje "miris spaljenih bazgi", čiji omamljujuć miris prožima cijeli Gabriele d`Annunziov "The Child of Pleasure", a koji lagano miriše po paljevini.
Na trećem je katu, naravno, Proust i njegov slavni kolačić madeleine. Miris je, kažu, savršen - vanilija i dašak bakine kuhinje. Slijedi, kat iznad, miris "Madame Bovary"- inspiriran frustriranom željom heroine romana kada njuši grofovu kutiju za cigare. Emma je, udišući miris duhana, sanjarila o visokom društvu iz kojega je bila isključena. Prigodno, miris također odiše duhanskim isparavanjima.
I tada, posljednji, na zadnjem katu, dolazi, a tko bi drugi – Süskindov "Parfem". Protagonist ovog romana žudi za ultimativnim mirisom, a organizatori, svjesni teškoće pothvata, odmah su se ogradili od sadržaja romana – miris, upozoravaju, nije ono za čim junak traga, već je dizajniran kako bi uhvatio dašak atmosfere Pariza u osamnaestom stoljeću. I zaista - miris je lagan, privlačan, lepršav i lagano miriše po dimu.