|
|
| siječanj, 2006 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Hm...Pa...o sebi...ma o svemu i svačemu. :)
msn sonja_josipa@hotmail.com
LINKOVI
Blog.hr
t-com
net
Evo...this is me, myself and I 
Ovako...ja sam Sonja-Josipa...
4. sam razred, ekonomska škola, upravni smjer.
Rođena sam 10.10.1989.
Treniram stolni tenis već skoro pa 10 godina.
Od nedavno sam slobodna žena (hehe)...nakon dosta dugo vremena, lijepog vremena, al' eto...dogodilo se ovo što je.
I tako...
Pogledajte ih...
Moj brat... =)
Sanja, Marija i ja =)
Ružić moja =)
Ana i kolegica Tina=)
Čorka =)
Ivana (sestrična) i njena kolegica Ana =)
damir
Dorian
dancing queens
matematicarke
teuta
Lucy
lordbyron666
Vk tenzije
Eurosmijeh
Mala moja sestrična...jel nije preslatka? :)
Goran...kuler. :)
Ivana, Jelić...i omekšivač. :D
Marija i ja... :)
Fatalna Sanja. :D
Mrvi i ja...
Ivana i ja :)
Ivana i Marija :)
Pjesma koja mi je stalno u glavi i jednostavno je prelijepa... :)
Toše Proeski - PRATIM TE
Baci pogled preko ramena kad pođeš
Kad po meni ko po suhom lišću prođeš
Pa me makar laktom u grudi pogodi
Makar grub tvoj dodir bio još mi godi
Baci osmeh ispod uvojaka barem
Da u tvoje misli bar na kratko stanem
Ko u usporenom filmu se spotakni
Preko mojih nogu ruku mi dotakni
Ref.
PRATIM TE,SVE U KORAK SVAKU STOPU POLJUBIM
SVAKU SUZU,SVAKI UZDAH OSJETIM
TU SAM DA TI NADU VRATIM
AKO PADNEŠ DA TE UHVATIM
PRATIM TE
I KAD NE GLEDAM PO KORAKU TE ZNAM
SVAKI DRHTAJ TVOGA TIJELA OSJEĆAM
TU SAM DA TI NADU VRATIM
AKO PADNEŠ DA TE UHVATIM
PRATIM TE
Kad se ispod tvoga kišobrana stisnem
Ja sam sretan iako na pola kisnem
Pa me makar laktom u grudi pogodi
Makar grub tvoj dodir bio još mi godi
PRATIM TE....
Krv u glavu udari
I ko struja oživi
Ovo tijelo bar na kratko ozdravi
PRATIM TE...
Tatinih ruku djelo...more...Šibenik.
...i mojih ruku djelo...Bosut.
Opet Ivana i ja i Jelić :)
Vinko i Stipa :)
Danas smo u školi imali edukativnu radionicu. To je već druga u ovoj godini. Prva je bila o međuljuskim odnosima, odnosu cure i dečka, i tako tih stvari. A ova je bila o prezervativima. 
Naučila sam neke stvari, npr. postoje flourescentni! Kad su nas pitali kakvi kondomi postoje, ja sam nabrajala tuti fruti, s okusom jagode, rebrasti, uglavnom bilo je vrlo smiješno. Pa su pitale kolko koštaju, gdje se mogu kupiti, sve sam ja njima to rekla, a kad su pitali kako se osjećamo dok ih kupujemo, ako smo ih kupovali ja sam rekla da ih kupuje dečko. Dosta ljudi me onako pogledalo i opalilo se smijati, baš su nam bila dobra ta dva sata! Na prvom satu samo samo pričali, al' na drugom smo se bacili na posao. Svako je dobio po jedan kondom, model muškog spolnog organa i morali smo ga navući. Ja sam bila prva iz gupe koja je to napravila, prvo sam se malo sj...a, ali onda sam napravila kako treba. Kako su to ljigave stvari i smrde. Dobila sam dva za spremit si u novčanik, već jesam! :) Jučer kad sam se čula s Ivanom rekla sam mu da imamo tu radionicu,kaže on meni kao kako cure u Americi moraju navlačiti kondome, učiti, i kao pa nemamo mi, cure, nego oni...i eto. Pošaljem mu dana poruku da je u moju školu došla Amerika, nije mogao vjerovati... 
Jučer sam dobila, očekivanu četvorku iz matematike. Mislim da bi ubuduće trebala vježbati za test 15-ak minuta i sve će biti u redu!
Idem jest, pa kod zubara.
Pozdarav...
Hrvatska...Ona nije lijepa, ona je najljepša! U svijetu je poznata po toj svojoj ljepoti. Nedavno je u američkom časopisu National Geographic objavljeno nekoliko stranica o Hrvatskoj,o ljepotama Hrvatske i predložena je kao najbolja destinacija za odmor. Nisu progriješili, sigurno. Možemo se pohvaliti tim ljepotama. 
Koja još država, mala kao Hrvatska ima nacionalnih parkova, parkova priroda, zaštićenih dijelova itd. kao mi?! Hrvatska i mi, Hrvati, možemo se dićiti gorama, planinama, nizinama, morem. 
Jadransko more...najljepše, čisto. Tko god da dođe u Hrvatsku može se vratiti kući samo s osmijehom, jer naši ljudi su ljubazni, rade s osmijehom na licu, pomognu ako treba. Državu čine njeni stanovnici, oni je predstavljaju svijetu, u ovom slučaju smo to mi, Hrvati. Uvijek postoji netko tko će narušiti tu ljepotu, ali potudit ćemo se da takvih bude što manje. 
Europa...Ovo se odnosi na Europsku Uniju. Što će nam ona?! Zašto postati član Europske Unije ako nećemo imati koristi od nje, možda i hoćemo, ali neće ona nama samo davati, i tražit će od nas. A mi joj ne možemo dati. Što će onda biti? Najgore od svega je to što je EU kao uvijet za početak pregovora tražila izručenje nama, Hrvatima, najdražeg čovjeka, našeg heroja, Antu Gotovinu! Uhitili su ga, jesu sad sretni, naši premijer, ministri, imaju ga, pregovori su počeli?! Ali ne shvaćam jednu stvar. S kojim pravom Vlada forsira ulazak u EU ako to narod ne želi?! Zašto se ne raspiše referendum, pa živimo u demokraciji, narod ima pravo glasa, narod bi trebao odlučiti? Odgovor je vrlo jasan, Vlada se boji da će se ljudi izjasniti da ne žele ulazak u EU i što onda? Onda bi se sve promijenilo, došlo bi do novih izbora, više ne bi postojala ova Vlada, došli bi neki novi, možda bolji, a možda i lošiji ljudi, na vlast u državi. Prema člancima iz novina, vjestima, pričama onih koji su oko mene, većina ljudi ne podržava taj ulazak u EU. Ankete provedene među stanovništvom pokazuju da je omjer približan, ali to nam ništa ne govori, jer može se dogoditi da novinari baš uhvate ljude koji su za EU, a zaobiđu one koji su protiv. To je sve slučajnosti. Osvrnula sam se na neke političke stvari, možda sam i pogriješila u tome što sam rekla, a možda i nisam. Moram prokomentirati stvari i događaje koji su naša prošlost, sadašnjost, a bit će i budućnost. Naslov kaže: Lijepa naša-biser Europe. To je istina, je biser Europe, ali Europe kao kontinenta, a ne neke političke organizacije koja se naziva zajednicom naroda, država. Hrvatska je prelijepa, ljudi pozitivni, u ono dublje ne trebamo ulaziti u ovom sastavu iako već jesam, jer bi sve moglo narušiti ovu ljepotu koju sam tu izrazila. Tko god sumnja u moje riječi, riječi ljudi koji su napisali u svojim člancima, objavili na tv-u da je Hrvatska lijepa, neka dođe u ove naše krajeve, u nizinu, u primorje, na planine i uvjeri se!
„Lijepa naša Hrvatska, cvjetna Hrvatska i obala jadranska,jadranska. 
Lijepa polja slavonska, polja slavonska i jezera plitvička, plitvička...“
Tako ide jedna pjesma koja se prikazuje na tv-u. Ta pjesma nam govori da se možemo i pjesmom izraziti kako bi pokazali koliko je tu lijepo i da ljudi trebaju doći. Kad odu, vratit će se. To je sigurno.
Eto ja napisala sastav, nije mi ni dugo trebalo! Jel dobar,jel se slažete sa mnom u nekim stvarima?! Mislim da se ne bi trebala zamarati s tim stvarima,političkim,ipak imam 16 godina,al' kako sam napisala u sastavu: Moram prokomentirati stvari i događaje koji su naša prošlost,sadašnjost,a bit će i budućnost.
Idem sad dolje,dovoljno sam se smrzla. :)
Pozdrav svima...dršte se!
E pa ne možeš uvijek pobijediti...nažalost...
Hrvatska izgubila od Rusije,samo u rukometu,30:29. U zadnjim trenutcima Metličić promaši gol. A štaš...
Idemo dalje...
Upravo sam gore na kompjuteru,smrzavam se u uredu. Brrrr...
Za zadaću iz Uredskog poslovanja morala sam napraviti neke prijepisa,a pošto sam jako umorna na stroju bi to pisala satima.
Sad idem pisati sastav iz hrvatskog...naslov: Lijepa naša-biser Europe. Koja je to katastrofa! Ja to ne znam...ne mogu...
Ujutro se trebam probuditi u 6,kako ću to izvest ne znam. Valjda neću opet zaspati.
Kruno i Ljiljić su se jučer u gradu upoznali što znači da ga neću ubiti. :)
Maloprije sam dobila poruku: Ej Sonja,kako si? Ja se zbunila,Ivan mi uvijek u poruci napiše Sonja,al' nije on. Pitam ko je,kaže on kao da je prijatelj i da mu jedna Ines pričala o meni. Kao da sam ja rekla da je on sladak i onda se on meni javio. Pojma nemam. Ide u 4. razred na ekonomsku...
Poslala ja Ines poruku kao kom je dala broj. Kaže nekom Bivi. Misli da sam za njega rekla da je sladak,a ja sam za nekog drugog to rekla,i sad ne znam. Ponijet ću joj sutra na engleski godišnjak pa nek' mi ga pokaže.
I tako se zanimljive stvari događaju.
Bila sam s Kujicom u crkvi,srele Doriana i Šukera,pa sjele s njima. Pričali ko navijeni,pa nam je neki čovjek srao,al' nismo se previše obazirali. Otišli prošetati,pa do Reneea,kad ono ko je tamo?! Marijan...taj čovjek se treba preseliti tamo! Uvijek ga vidim.
I sad me evo tu,smišljam šta ću napisati u tom retardiranom sastavu!
Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa...ne mogu...ja bi spavala!
Idem sad...
Sretan vam ovaj tjedan koji je pred nama... :)
Helou!
U Zagrebu je bilo fantastično. Najsretnija sam zato što sam bila kod tetke,vidjela Anu,Josipu 
,Mislava,tetka. Ujutro sam se probudila u 5. U 6 smo krenuli,u 9 bili u Zagrebu. Čička,Ana,Silvija (Anina prijateljica) i ja po planu i programu otišle prvo u 
,onda do Vinceka na kesten pire. Onda nismao znale šta bi radile do 3 sata (tad smo morale biti u dovrani),ja nazvala tetku i rekla joj da dolazim,sjele na tramvaj,novi,baš je opićen,autobus i eto nas tamo. Dao mi Mislav novi cd Prljavog kazališta,nije loš.Jele smo (naravno),ja uspavljivala Anu,i uspavala sam je 
. Pa u dvoranu. Pogledale finala parova,onda je bila pauza pa smo do DG-ja otišle,pojela špagete s plodovima mora,po programu,također. Vratile se u dvoranu kad ono finale pojedunačno,muški. Igrali su Vladimir Samsonov iz Bjelorusije 
i Chen Qi iz Kine,naravno. Meč je bio odličan,u zadnjem setu je bilo izjednačenje! Ipak je pobijedio Vladi,4:3. Kad sam došla kući taman bila snimka finala na tv-u,pa sam gledala. Navijanje je bilo odlično. Posvađale smo se s onim kretenom Žuletom. Kad smo išli kući otišli smo do 
,pojela sladoled,dogovorila sam se s Hrvojkom da ćemo do grada,samo krug,pa sam uzela Brajku onu pitu što je tražio,u vlaku ju je Čička podgrijavala na radijatoru,koja je to sprdnja bila! Došle u grad oko pola 1. Odma smo uletile u tuču! Prošetale se,srela Ivana,popričali smo,zvao me na cugu,koju mi duguje već neko vrijeme,objašnjavao mi je šta bilo to,zašto su se tukli,nisam sve pokopčala,al' nema veze. Kad sam se probudila pročitala sam njegovu poruku: Bila si prelijepa večeras. :) U 1 došla kući,pogledala to finale,malo na internet i spavanje. Sad idem jesti jer me mama već zvala,tako da...
Pozdrav!
O yeah baby,shake!!!Idem sutra u Zagreb!
Jedva čekam,obožavam taj grad. Kakvi će to biti dani,kad budem na faksu...jooooj!
Ivan mi je poslao Škorin cd po Goranu. Neki dan kad smo se dopisivali pričali smo o glazbi pa je reko da voli Škorinu pjesmu "Moja vilo". Rekla sam mu da nisam preslušala taj album i da ne znam te nove pjesme. Par dana nakon toga,Goran meni donese cd. Preslušala sam ga dosta puta,pjesme su mi baš dobre,"Moja vilo" i "Heroji ne plaču",osobito.
Sljedeći tjedan idemo van,ja nisam mogla ovaj,popodne škola,treninzi,engleski. Danas sam dobila drugu 5 iz engleskog,zahvaljujući Internetu. Morali smo napisati biografiju neke osobe. Pa sam ja fino skinula s neta Orlandovu biografiju na engleskom,prepisala,pročitala i 5! Onda sam dobila 4 iz birotehnike...evo mog stroja,iz škole... 
Imali smo slobodan sat,zemljopis nas pustila,ona morala ispravljati testove,neke. Otišle na kavu do Portorika,vratile se. Psihologija,pa SRO,dala nam te radove iz birotehnike. Onda vjeronauk,raspravljala sam s Perićem o Da Vincijevom kodu. S informatike nas pustila kući...nulti sat trenirala sa Slipom. I to je to...ma baš i nije nešto zanimljivo bilo u školi. Osim onoga što mi je Sanja oponašala kako sam čitala engleski,odnosno kako sam se klimala...ma... :)
Sređivali Ljiljić i jednom dečku,i izgleda da smo uspjeli...jeeeeeeeeeeee! 
Kad smo išli iz škole,malo smo se Čička i ja pofajtale...
(Magla svuda,magla oko nas... :))
Ivan mi je izjavio,što me jako iznenadilo,da voli kazalište,tako da smo se dogovorili da idemo zajedno jednom. To je kulj!
Upravo je utakmica završila...Hrvatska-Norveška 32:28. Toooooo te ja pitam...Još Rusija i prvi smo u grupi.
Idem sad gledat film...Batman-Početak,pa na spavanje,budim se u 5. Aaaaaaaaaaaaa...al' nema veze...ipak idem u Zagreb!
Jesam sve spremila?!
Sendviči...sokovi...novci...
Program nam je:
,zatim,malo lunjanje po gradu,pa Vincek na sladoled 
,onda do dvorane vidjet šta ima,ručak u DG-iju. Kako je tamo dobra hrana,ako idete u Zagreb,odite tamo,kod Doma sportova je. Špageti s plodovima mora,mmmm! Onda do dvorane pogledat finale. I kući. Nadam se da ćemo s onim vlakom u 5 što kreće iz Zagreba,pa da odemo do grada. Jedna jadina loša stvar u tome svemu postoji,Tamara Boroš 
je ispala,i svi ostali naši,tako da su ostale samo oni kosooki,a oni me živciraju!
Zoki... 
Najzgodniji stolnotenisač,bio je svjetski prvak,Timo Boll: 
Tražila sam sliku Viktorije Pavlovič,Bjeloruskinja,ona mi je najbolja stolnotenisačica,obrambena,moj uzor,recimo,mi smo lovci...nema slike. :(
Idem sad...
Pozdrav!!!
Jučer nisam pisala...u školi je bilo gorđs. Na prva dva sata nisam bila,trenirala. Nisam nikakvu ocjenu dobila,suša. Prodavali su se kolači u školi,humanitarna akcija za jednu curu iz 4.e razreda. Kupila sam nekoliko,najvećih kolača,nadam se da će joj pomoći. Sretno joj...
Danas ću pisati,staviti slike...Orlanda Blooma,joj kako ga volim!!!
Orlando Bloom je rođen 13.01.1977. u Cantebury-u, Kent, Engleska. Majka Sonia(ili Sheila) predaje jezike, a otac Harry je radio s Nelsonom Mandelom u Južnoj Africi-umro je kad su Orlandu bile 4 godine. Tek se kasnije doznalo da je Orlandov biološki otac zapravo obiteljski prijatelj Colin Stone. Orlando ima i stariju sestru Samanthu.
S 16 godina se seli u London gdje se pridružio kazalištu "National Youth Theatre". Dobio je i stipendiju za "British American Drama Academy". Prvi put se pojavio na televiziji 1997. u filmu "Divlji" (u originalu "Wilde"). Bio je primljen u londonsku "Guildhall School of Music and Drama" gdje je nastupao u mnogobrojnim kazališnim predstavama. Na tv-ekranu se ponovno javlja 2000.god. u seriji "Midsommer murders" kao Peter Drinkwater u epizodi "The Judgement day".
Dva dana prije diplome na Guildhallu, Orlando je dobio ulogu Legolasa Greenleafa u trilogiji "Gospodar prstenova" ("The Lord of the Rings"). Idućih 18 mjeseci je proveo na Novom Zelandu snimajući scene za sva 3 filma odjednom. Ulogom plavokosog vilenjaka Legolasa je osvojio srca brojnih obožavatelja, a naročito obožavateljica, diljem svijeta. Za tu ulogu je morao naporno trenirati s lukom i strijelom, jahanje i mačevanje.
Nakon "Gospodara", prihvatio je manju ulogu Todda Blackburna u filmu Ridleya Scotta "Pad crnog jastreba" ("Black Hawk Down") gdje je glumio s Joshom Harnettom. U 2002.god se našao na filmskom platnu kao Joe Byrne iz "Kellyeve bande" ("Ned Kelly"). Uslijedila je britanska komedija "The Calcium Kid" gdje glumi mljekara Jimmya koji je dobio priliku natjecati se za svjetsku boksačku titulu.
Još jedan zapaženiji nastup ostvario je u filmu "Pirati s Kariba: Prokletstvo Crnog bisera" ("Pirates of the Caribbean: The Curse of the Black Pearl") gdje je glumio uz svog idola Johnnya Deppa. "Pirati" su bili ljetni hit popevši se na vrh box-officea i definitivno zbacivši Orlandovu anonimnost s palube. Nedugo nakon toga, odigrao je ulogu princa Parisa u "Troji" ("Troy") koji se ludo zaljubjuje u lijepu Helenu i otima je ne razmišljajuci o posljedicama.
Osim toga, snimio je i film "Haeven" čija je svjetska premijera odrzana nedavno u Americi. Snima i filmove "Kingdom of Heaven" i "Elizabethtown" koji bi se narednih godina trebali naći i u našim kinima.
Započelo je i snimanje "Pirata s Kariba 2" u kojem uz Orlanda, kao i u prvom djelu, glume Johnny Depp i Keira Knightley.
U slobodno vrijeme, Orlando se bavi ekstremnim sportovima kao što su bungee jumping, sky diving, paragliding, snowboard i surfanje. Zbog njegove avanturističke prirode desi mu se tu i tamo koja nezgodica: "Slomio sam kičmu, rebra, nos, obje noge, ruku, zapešće, prst na nozi i glavu tri puta"-kaže Orlando. Trenutno je u vezi s glumicom Kate Bosworth-nadavno su se zajedno pojavili na premijeri njezinog novog filma "Beyond the Sea". Šuška se da planiraju vjenčanje u lipnju 2005. godine, ali oni uporno demantiraju te glasine. S druge strane, tvrdi se pak da je njihova veza zapala u krizu krajem kolovoza 2004.god-a sad vi sami odaberite čemu ćete vjerovati. No, svi se mozemo složiti u tome da je Orlando svojim ulogama i glumačkim talentom (a izgled je bio doprinos) stekao mnogobrojne obožavatelje i da ga čeka uspjesna budućnost u snimanju novih filmova.
Eto...sad idem u školu...
Pozdrav! :)
Evo ja se vratila iz škole,dok sam došla do kuće smrzla sam se ko guzica...strava!!!
U školi sam imala neku dječju fazu,kako sam se ponašala ko imbecil. Neki su i čuli,vidjeli...bed mi sad.
Kujica mi nije bila u školi,razbolita je...al' doće ona danas na engleski,pa ćemo mi to nadoknadit.
Nulti sat smo imale trening,al' ga na kraju nismo imale,dečki su igrali turnir,pa imamo sutra.
Engleski...onda je počela ta moja faza...nešto smo radili,i onda se odjednom pojavila neka velika,debela,plava muha. Svi su počeli skakati,ono koda je to zmaj...to sam i rekla pa smo Čička i ja malo umirale od smijeha...onda sam opet nešto valjala,uglavnom mi smo se komirali. Ana je pala na po hodnika,pa sam ju sprdala,ko što je i ona mene kad sam ja jednom bila pala.
Informatiku smo imali u kabinetu,prvo profesorice nije bilo,pa smo je morali čekati na hodniku,Ana me je udarila iz sve snage po guzici,pa sam umirala...bolilo je jaaaaaaako,al' vratila sam ja to njoj...
Pod satom sam pokušala napisati post,al' nije bilo moguće,jer oni kompjuteri su tako spori,da je to nešto nevjerojatno...
Onda smo trebali imati hrvatski,al' ništa od toga,imali neko predavanje o AIDS-u. Vodila nam sat legendarna Kata...kosa joj je bila nešto...plakala sam od smijeha.
Tjelesni,plesali,bečki valcer. Stipić i ja u paru. On kako pleše...Bože moj,pri svakom koraku čućne. Smiješno...
Moj partner: 
Gospodarstvo: Došla Vesna,ide ona nama reći naslov lekcije,nije uspjela,pa to je bilo strašno kolko sm pričali...kaže ona kao da tiši budemo,boli ju glava (ko i uvijek),nemojte biti ko onaj razred prije vas,4.b...Uzela je jedan papir (nije imala imenik,roditeljski nam je bio) pa je kao na njega pisala imena onih koji pričaju,na kraju nije nikog ni za pisala,a ja sam se baš trudila dospjeti na taj papir... :(
Pita ona kao koga će upisati,a ja,dijete njoj vičem:Mene,mene!!! Ono skroz bebasto...
A prije sata smo stojali na našem Vidikovcu,dolje su bili roditelji,pa je Čička dozivala svoju mamu,al' nije uspjela pa sam se ja umiješala,vikala sam od gore: Teeeetaaaaa...Maaaaamaaaa...
Mislim da su ljudi gledali u mene,onako sa žaljenjem. Al' šta ću...
Cure iz 4.b su me pitale kolko su pozivnice za maturalnu?!
Ovako:
50 kom-200 kn
100 kom-250 kn
150 kom-300 kn
200 kom-350 kn
250 kom-400 kn
300 kom-450 kn
350 kom-500 kn
400 kom-550 kn
450 kom-600 kn
itd. 50 kom više,50 kn više.
U bojama su,koju hoćete izaberete,boja slova isto.
Ako ko treba,nek se javi!
Idem sad kod bake na večeru,knedle...mmmmmm...
Od onih slika neće biti izgleda ništa,samo ovih par komada. Svi se preseravaju,ja se neću slikat,ja se neću slikat,kako me to živcira!!!
Ova slika mi je najbolja: 
Zilvija: 
Roditelji (moje mame naravno nema među njima,of coruse ona je zaboravila,a da ju ja nisam nazvala ne bi ni došla,a tata,pa ne bi on nikad došo meni u školu. Skoro pa su mi socijalnu službu zvali zato što mi nitko nije došao na primanje cijelo polugodište. Onda je zadnji tjedan mama otišla,eto kolko sam zanemarena!!!) :) :
Ovo je bilo skroz slučajno,oni koji znaju našeg jednog profesora,odnosno,kako se on oblači,odnosno,kolko dugo se ne skida iz jedne odjeće,znat će ko je on...
Dečki iz razreda,legende :
Idem u subotu u Zagreb,na europsko prvenstvo,naravno,ne igram,samo gledamo. Vodim si Anu i Čičku. To je pozitivno. O yeah!
Moram sad ići,ima slika od jučer,pa ću to drugi put stavit...idem sad kod bake pa na engleski.
Pozdrav...
Vani je nevjerojatno...hlaaaaaaadnoooooo jeeeeeee...
Došla sam sad iz škole,napisala sam test iz matematike,čak mi je 15 minuta trebalo za 4 poduža zadatka...do jutros u 10 sati nisam znala šta smo uopće učili,otišla kod Čičke i za 15 minuta mi je objasnila te zadatke.
5. ni nemam namjeru prokužavati. Dosta je težak.
Dobila sam 5 iz birotehnike.
I eto...
Malo o Sibiru...
Sibir (ruski: !818@L, ženski rod) je naziv za područje koje pokriva veći dio sjeverne Azije odnosno azijski dio Rusije. Čini oko polovicu ruskog teritorija s povšinom od 9,6 milijuna km˛, što ga čini većim od cijelih SAD.
MOSKVA SE PRIPREMA ZA HLADNU FRONTU, SIBIR SE BORI S MINUS 50
petak, 13.1.2006 17:48
U najvećem dijelu Sibira temperature su se u petak spustile 50 Celzijevih stupnjeva ispod ništice, a ruska prijestolnica Moskve priprema se istodobno za dolazak ekstremno hladne fronte.
Vlasti u regiji Tomsk proglasile su izvanredno stanje dok živa u termometru pokazuje -53 Celzijevih stupnjeva uzrokujući zamrzavanje električnih vodova i spremišta za vodu.
U susjednoj pokrajini Kemerovo na jugu Sibira jedan se čovjek smrznuo, a 32 ih je liječeno zbog hipotermije, prenose mediji.
Očekuje se da će hladna fronta pogoditi Moskvu u ponedjeljak, no procjenjuje se da će donijeti temperature od oko -25 Celzijevih stupnjeva.
Na dalekom istoku, obilne mećave zatrpale su luku Vladivostok i paralizirale dijelove sjevernog Japana.
Idem na trening...
Pozdrav... :)
Plavo nebo iznad nas,
poput leptira tvoja voljena
u tvojoj ruci držim spas
dugo godina sanjam miris taj
snovi s tobom zovu me,
a dodir tebe me izluđuje.
Siguran u to da te volim
sigurna u to da si stvoren za mene
sigurni u to da smo jedno
i da sve je drugo manje vrijedno.
Novi put je ispred nas
snagom nježnosti korak napravi
sretna zvijezda sudbina
puni ljubavi istom željom svezani
snovi s tobom zovu me,
a dodir tebe me izluđuje.
Snijeg još pada,nešto jadno,al' nema veze,vani je hladno ko u Sibiru...još uvijek smo svi živi.
Idem sad pisati zadaću iz birotehnike,na primitivnom pisaćem stroju!!!
I vjerovali ili ne,prokužavati matematiku,jer pišem danas test,zaostatak iz prvog polugodišta...
Danas opet trening u školi,jučer sam se naigrala s Tanjom i Slipom...
DAMIRE NE DAJ SE...SVE ĆE BITI OK...Ako ti želiš snijeg,ako te on usrećuje,i ja sam za snijeg...
Evo jedne lijepe slikice:
Pozdrav... :)
Ponedjeljak 9:42,ja budna...
Škola počela,nema više spavanje...šmrc...
Ustala se,pogledala van,kad ono šta?!
Snijeg...fucking shit!
Al' dobro,nek i njega malo.
Jučer poslije crkve kad smo išle od kafića do kafića (Čička i ja) smrzle smo se ko guzice,pa vani je ko u Sibiru,strašno!!!
Ma preživit ćemo mi to,onda će doći toplo vrijeme i sve će biti u redu. :)
Idem sad kod Čičke zadaću pisati,iz njemačkog...fucking shit...
I još moram na nulti,koji obično nemem ponedjeljkom,trening za natjecanje.
Pozdrav...
P.S. Roberto,čestitam...
Ja nemam komentara!
Ja...(smijeh)
Janica...
Ljubičić...
Pa to je strašno,kakve sportaše imamo!!!
Janica,prva u kombinaciji,ona mutava Anja je opet kiksala,al' nama ne smeta,šteta zbog nje...
Sjetimo se Sljemena...Janica je prošla cijelu stazu BEZ jednog štapa i rukavica,kakvi su to bolovi bili,al' nije se ona dala,stisla je zube i završila utrku na 3. mjestu!
Trenutno se nalazi na vrhu svjetskog kupa,a tako će i ostati...naravno...
Ljubičić,danas je izborio četvrtfinale Australian Opena,šteta što nisu i ostali...
Ima sjajne rezultate ove godine,osvojio je s reprezentacijom Davis kup,ono,kao da ne znate to!
S Ančićem u paru je osvojio 3. mjesto na Olimpijskim igrama...
Idemo sad dalje,može on još više...
Janica i Ljubo su ove godine,očekivano,proglašeni sportašima godine,u Hrvatskoj.
Čestitam...ispada kao da će oni ovo pročitati,pa će mi reći hvala...smijeh...
Sad o meni...na kraju...
1. mjesto na Olimpijadi u Ateni,2. na svjetskom prvenstvu,na europskom 1.,u paru s jednom Talijankom na europskom 2. mjesto...itd...
Ali ne...
Osvrnimo se još na Robijev Manchester...
Pobijedili su Liverpool,a ja sam vjerovala da će Liverpool uvjerljivo probijediti...
Kad ono ništa,bljuzga,izgube 1:0,odnosno Manchester pobijedi...
Al' neka,bar kladioničari (i Robi,piše dolje u komentarima) imaju koristi od toga i fanovi neće biti u bedu.
Idem...
Pozdrav!!!
Malena, noćas srušio se svijet
Malena, sve je tako glupo bez tebe
Sad kad je stvarno kraj bože snage mi daj
Samo da prođe ova noć
Tako prokleto sam čekam novi dan
Prvi četvrtak bez tebe
Malena, oduvijek si znala tko sam ja
Malena, ne mogu ja bez svojih oblaka
Sad sve su iste ko ti, sve se smiju ko ti
Kako su lijepe samo da znaš
Sve me ljube ko ti, sve mi lažu ko ti
Sve su moje a tako sam sam
Malena, kako ću bez tebe sutra
Malena, falit će mi s tobom jutra
Ima drugih, ima boljih, ali nebo zna
Samo ti si moja malena!
Malena, nocas strusio se svijet.
Sad sam se sjetila da je to ta pjesma!
Al opet ne znam šta da mu odgovorim... :(
Kaže Robi:slušaj mozak,ne srce (uvijek).
Al' stvar je u tome da ja ne mogu slušati mozak,jer ni on ne zna želim li biti s Ivanom.
Kaže da onda trebam čekati dok ne dođem do zaključka,al' šta ako si ja uzmem vremena,a on onda odustane,a ja zaključim da želim biti s njim?! Šta onda,gdje sam onda?! Sve je to komplicirano...
S kim ja pričam o tome...
Maloprije sam se vratila iz grada,bilo je poprilično jadno.
Zašto?
Paaaaa...bila sam s Čičkom,Ljiljić,Marijom i Tihanom,ali nisu bili dečki s nama i odma je bilo jadno.
Oko 11 se "nešto" dogodilo...svi su odjednom počeli kašljati,izašli van,nakon 5 minuta smo se vratili i sve je bilo ok.
Do mene je došla Marija (ona iz prošlih postova),razgovarale smo o svačemu,al neću o tome tu...uglavnom rekla je da nema stvarno ništa protiv mene i da ima printer,i da nije prepisivala post,ni rukom,ni ikako drugačije...i da ne želi da se ja uvlačim u priču između nje i M.
Sad ja ne znam kome da vjerujem?! Mariji ili M.
Mislim da je najbolje,nikom...budi svoj čovjek...slušaj sebe i možda dobro sve ispadne!
U prošlom postu u post skriptum sam napisala da se osjećam kao što se i Robi osjećao,odnosno,da mi je glava puna svega,da ne znam šta želim...to je jadan osjećaj...
Ivan mi je neki dan rekao da želi biti sa mnom,ja sam mu na to odgovorila da i ja želim s njim,ne tim riječima,al uglavnom to je značilo. Danas sam počela sumnjati u to sve,ne znam želim li to ustvari. Dopisivala sam se s Robijem par puta,onako bezveze,ništa,i mislim da mi je zbog toga tako. Ne kužim zašto,pa nemem nikakve šanse biti s njim,zašto onda sumnjam u to s Ivanom...?!
Vidjela sam Ivana u gradu,trebao me častiti pićem...i tako to...al ja mu se nisam htjela javiti,kao prvo:htjela sam biti s prijateljicama,a onda drugo: NE ZNAM ŠTA ŽELIM!!!!!
Sad sam tu na netu,dobila sam poruku od Ivana na mobitel: "Ali nebo zna..." Ne mogu se sjetiti koja je to pjesma...fucking shit!!! Hoću mu odgovoriti,a ne znam kako ide dalje pjesma...i ne mogu!!!
Dopisujem se sad s jednim prijateljem o tome svemu,kaže da što prije zaboravim Robija i da budem s Ivanom,jer Robi ne zaslužuje da uopće mislim na njega.
Vidjet ćemo još šta će tu biti jer ja stvarno ne znam...
Jedan medo,meni za dušu...
Idem mozgati...
Pozdrav!
Evo našla sam jednu sliku s utakmice...
Đomba,Sulić (I. za tvoje oči :) ) i Vori.
Ako idete gdje,provedite se ludo!
Ma stvarno si ono pica...hvala svima,hvala i tebi...baš si ono kulj ono kao gorđs ma fantasično,jednostavno genijalno...ma vi ar so praud,no vrd tu ekspres tet...:)
Tako započinje ovaj post,u kojem ću reći nešto o svojoj dir freudnici Čički.
Tu poruku mi je poslala nakon što me je vidjela na tv-u,ono kad sam pričala.
Ona se inače zove Ines Čiča,a nadimci su joj: najnoviji je Pizda (ja sam Pica),Čička,Čičin,Čičinka,Fufa,Kuja,Kučka,Čiči itd. Idemo zajedno u razred,treba to istrpit,i još dodatno sjedimo zajedno! :) S nama u klupi su još Ljiljić i Dodky (ANTITALENT)(pogledaj sliku :))
Recimo da je to na Uredskom poslovanju i dopisivanju. Ja ne nosim ni knjigu,ni bilježnicu,Čička ponese knjigu,kojom se ne koristimo (prof. samo priča i priča),a Ljiljić i Dodky ko pravi štreberi uvijek imaju sve!
Na stolu nam uvije stoji jedna bilježnica za dopisivanje. Ove plave točkice predstavljaju suze,od smijeha!
Vratimo se na Čičku...
Ona je skroz ok osoba. Ima dana kad je totalna kuja,živčana. Meni su ti njeni dani najdraži zato što je onda volim zezati. To nju ubija,a samo ja joj to smijem raditi,druge bi ubila.
Kad je super volje onda je bolje ne biti s njom,jer ćete dobiti upalu mišića od smijeha!!!
Kad idemo u školu smijemo se do suza,nas dvije i Dodky.
Išle smo u osnovnu zajedno,od 4. razreda kad sam ja došla u 3. školu.
Prolazi s 5.,mislim prvi razred je prošla,al i ovaj će,to je moja štreberica!
Sad je na polugodištu s 4,2 prošla. Lošiji joj je prosjek od mog,al ona uči triput više od mene. Ujutro se u pola 7 budi (kad idemo popodne u školu) da bi mogla počet učiti,a ja se nonšalantno ustanem u 9 i onda lagano učenje od pola 10,10 do 11,pola 12.
Voli svašta,puno je stvari živcira...mrzi na dečkima vidjeti crvenu boju. To ju ubija!
Bik je u horoskopu.
Nema kompjuter tako da se ne može baviti ovim stvarima!
Voli piti bambus,Pina Coladu,fuuuuj...
Roditelji su joj legende od ljudi...šta njena mama priča,pa to je za upišat se od smijeha!
Ima jednu vrlo retardiranu mačku,Micara je zovemo,da vi to stvorenje vidite...samo skače ko konj!
A pas joj je još jači,Tina,to ludo...
Kakav vlasnik takvi i oni! :)
Nemam u kompjuteru nijednu njenu sliku,a ni ovako,dostav mi je gledati je u školi,vani,a ne još i na slikama. :)
Stavit ću jednu s ANTITALENTOVOG bloga na kojoj su njih dvoje.
Evo je...
Na toj slici ona ima plavu kosu,koju više nema,sad je brineta...
Danas idemo u grad...bit će ludara,mislim,trebalo bi biti. Ja se iskreno nadam.
Pozdrav...
P.S. Robi počela sam kužiti kako ti je bilo,ono kad ne znaš šta želiš...kad ti treba vremena. Trenutno se nalazim u toj situaciji,to je katastrofično!!!
Danas je u Vukovaru bila rukometna utakmica.
Igrala je hrvatska reprezentacija i reprezentacija Slavonije i Baranje.
Ja pojma nisam imala da danas igraju,znala sam da igraju,ali ne da je to danas. Gledamo mama i ja tv,kad ono zove tata iz Iloka,kao on neće stići na utakmicu,pa da damo karte čika Emilu. Mene niko nije pitao jel hoću ići,ništa,nisam ni znala da imamo karte. Kad mi je mama rekla da je to danas,odma sam nazvala Hrvojku da nas dvije idemo,ona je sanjala o toj utakmici i Baliću. Ona se već bila dogovorila,nabavila kartu.
Mozgam ja,mozgam,kog da zovem i sjetim se Kujice. Nazvala je,ona naravno pristala,odvezo na Tomo,njen brat.
I eto nas na tekmi.
Rezultat je na kraju bio 33:25.
Bilo je odlično! Kujica i ja s vip ulaznicama,zaštitari nas gledaju onim pogledom: otkud-vam-to?!
Nisu igrali Metličić,Balić i Losert...šmrc...
Igrali su odlično,bilo je par stvarno dobrih golova.
Najbolje je igrao Mirza,al' bio je dobar i meni drag Šprem,iako nije baš puno igrao.
Bio je i Đapić tamo,tata mi je rekao da ga odem pozdravit,al' meni bilo bed,pa nisam...Šta bi došla do njega i rekla:"Bok,ja sam Žagarova kćer,samo sam vas eto došla pozdravit,ajd bok!".
De dobro je...
Koji sam ja kreten,nisam ponijela fotoaparat...fucking shit!
Al' dobro,za to postoji internet...sto fotografa je bilo,pa valjda će nešto staviti tu?!
Ovo je jedna malo starija slika,ne da mi se sad tražiti...
U školi je bilo ok...ništa posebno...
Kao predsjednica moram pohvaliti svoje razred:u prvom polugodištu srednja razredna ocjena nam je 3,6...jedni od najboljih smo...
Profesorica iz zemljopisa me danas nagovarala da idem na natjecanje,al' ne bi išlo...nisam se dala,pa ni ne idem. Nemam ja vremena još i za to dodatno učiti. Škola,treninzi,engleski...bilo bi malo previše...
U vezi nekih stvari me M. podržala,na čemu joj zahvaljujem... :)
O tome možete pročitati tu kod mene na blogu,a i kod nje...ma smiješno je to sve!
Zamislite vi Mariju i Ninu,one su prepisivale RUKOM jedan moj post,za šta,nemam pojma,koja primitivnost...halo...pa mi smo u 21. stoljeću,postoje printeri...!!! Kaže Marija da nema ništa protiv mene,vjerujem joj,ali ne! Puno ljudi mi je reklo da je ona postala jako negativna osoba,a to je i dokazano!!! Nažalost... :( Ninu neću komentirati,s njom nemam ništa,ni ne znam ju,a i drugi moraju nešto raditi... :) Ti znaju na koga se odnosi to...nećemo više o njima,ne smiju se umoriti prepisivajući ovo.
Sad se dopisujem s nekoliko persona...s M.(nikad ne bi ni pomislila da bi s njom mogla doći u kontakt,ovaj internet čini čuda!!!),sa Sonjom,Šukerom,pa malo s Robijem (čisto onako prijateljski),pa s Damirom!
I eto...
That's all...I think...
Bye,bye...
P.S. Post sam počela pisati prije tri sata,ne da mi se sad mijenjati neke stvari,prenaporan je to posao,za mene ovakvu umornu...Ivan je krvi za to. :) Idemo izgleda sutra van...
O Bože hvala ti,
Kaj Purger smo mi,
O kako bi vi sretni bili,
Da ste Purgeri.
Lijem krv, a suza nema,
Ti si boja moja vena,
Neka cijeli svijet sad čuje,
To ja volim Dinamo.
Ja volim Dinamo, samo Dinamo,
Života mog je sreća sva i ljubav najveća.Imamo bekove, imamo halfove,
imamo forove, što daju golove!
Hoćemo golove, hoćemo pobjede,
hoćemo titulu, k'o prošle godine!
Zagrebačka zvona zvone,
da pozdrave šampione.
Šampioni plave boje,
prvaci su zemlje svoje!!!
Dinamo, mi volimo
i za njega živimo!
Bez njega ne bi bili sretni
jer on je ponos grada mog!
Noćas bit će nereda,
noćas bit će ludnica,
evo idu huligani,
zagrebačkih ulica!
Ajmo svi prijatelji moji,
ovu pjesmu zapjevajmo,
sa sjevera nek se ori,
najbolji je Dinamo!
Iz Zagreba nam grupa cijela
i krv nam plavo-bijela,
Hrvatske smo mi sinovi,
odani smo plavoj boji.
Uz Dinamo i uz Boga,
bit` ćemo do groba!
Slušaj sa sjevera kako dolazi,
mi ćemo ga jednog dana vratiti,
sa tribine zauvijek se čuje glas,
strpi se još malo doć će red na nas!
Tko ne voli, joj tko ne voli,
Dinamo sa Save.
Taj će otić, joj taj će otić,
razbijene glave!
Splite zašto plačeš,
reci mi zar su ti o nama pričali?
Noćas bit će samo mali neredi,
Splite zašto plačeš, reci mi.
Naprijed plavi, naprijed plavi, naprijed plavi,
naprijed plavi, naprijed plavi, naprijed plavi,
naprijed plavi lavovi,
vole vas vaši purgeri!
Ooo,ooo,ooo...
Bad Blue Boys, Bad Blue Boys, Bog i konjica,
neka živi Dinamo i majka Hrvatska!
Naprijed plavi, pjesma se ori,
bodri vas cijeli stadion,
tisuće srca,
sad za vas kuca,
jer Dinamo je šampion!
Ale ale,ale ale,ale ale...
Rođen sam na sjeveru,
slušajte me svi,
volim tebe Dinamo,
život si mi ti!!!
Tuče nas policija,
ko šugave pse,
al' za tebe Dinamo,
preboljet ću sve!!!
Dinamo, Dinamo,
znaj da mi te volimo,
mi smo uz tebe,
mi smo uz tebe,
znaj da nema predaje!
Dinamo, moj Dinamo,
ja volim tebe jako!!!
Dinamo, moj Dinamo,
ja volim tebe jako!!!
Vjeruj nema života bez Dinama,
dao bih milijardu dolara,
za jedan sekund Dinamovog sjevera!!!
Ooo,ooo...
Ajmo purgeri,
dići ruke i ojevati,
pjesmom Dinamo bodriti,
naikad ne prestati!
Ajmo purgeri,
najjači smo baš najjači,
gdje je Dinamo tu smo mi,
Zagrebu odani!
Ooo,ooo...
Već dugo panduri, uprava nas mrze,
samo zato što volimo Zagreb i Dinamo.
Mi smo Bad Blue Boysi,
čuvari zagrebačke časti,
Katoličke Crkve i Hrvatske!
Znaj da te volim Dinamo ja,
i nek cijeli svijet zna za to,
ja volim samo Dinamo,
ja volim Dinamo, ja volim Dinamo...
I opet će se naše pjesme pjevati,
i opet će se naše baklje paliti,
i nek cijeli svijet zna za to,
ja volim samo Dinamo,
ja volim Dinamo, ja volim Dinamo...
Ti si ponos mog Zagreba grada,
u kojem zakon purgera vlada,
ja bit ću sa tobom,
i u nebo kad uđem,
ja Dinamo volim jer on mi je suđen!
Viju se zastave i naši šalovi,
Bad Blue Boysi su najbolji,
to će uvijek ostati!
Jaaaaa volim samo Dinamo, ja volim samo Dinamo,
jedina prava ljubav mi je on,
ja volim Dinamo, ja volim Dinamo,
jedina prava ljubav mi je on!
Dinamo,Dinamo, samo Dinamo,
najbolji je on, on je šampion...
Plavi, ajmo sada plavi,
ajmo sada svi,
ale,ale,ale,ale,ale...
I bez obzira na kaznu,
mi ćemo uvijek biti s njim.
Cijela Europa sad drhti
jer mi smo nezadrživi!
Došao je i taj dan,
umro je Partizan.
Umro je, umro je, umro je on,
neće biti šampion!
Dajte nam pive i parizera
jer mi smo navijači Zagreb Dinama!
Hajduče znaj,
svemu je kraj,
odlazi, više se ne vraćaj!
O, Isuse na nebesu,
daj pomozi plavom dresu,
plavom dresu, plavoj boji,
o, Isuse, mi smo tvoji!
Ići ćemo svuda s Dinamom,
nema veze gube il pobijeđuju,
mi smo uvijek tu!
Znaj da te volim Dinamo ja,
i neka cijeli svijet zna za to,
ja volim samo Dinamo,
ja volim Dinamo, ja volim Dinamo...
I naše će se pjesme opet pjevati,
i naše će se baklje opet paliti,
i neka cijeli svijet zna za to,
ja volim samo Dinamo,
ja volim Dinamo, ja volim Dinamo...
I neka moja pjesma tebi snage da,
Jer samo s tobom sretan bit ću ja,
I neka cijeli svijet zna za to,
ja volim samo Dinamo,
ja volim Dinamo, ja volim Dinamo...
Išli smo sa tobom,
Svaki put daleko,
Tražili smo pobjede,
Nije važno kako,
Dali ste nam pobjede,
Dali ste nam snove,
Igraj igraj Dinamo,
Purgeri te vole,
Igraj igraj Dinamo,
Za pobjede nove,
Igraj Igraj Dinamo,
Purgeri te vole.
Muku muče da nas spriječe,
Spriječiti nas niko neče,
Dinamoooo, Dinamooo.
Dinamo Zagreb, Dinamo Zagreb,
Činiš me sretnim kad tužno je,
Ti stvarno ne znaš kolko te volim,
Dinamo Zagreb volim te/ja.
Rođen sam na sjeveru,
slušajte me svi,
volim tebe Dinamo,
život si mi ti!!!
Tuče nas policija,
ko šugave pse,
al' za tebe Dinamo,
preboljet ću sve!!!
Tučemo policiju,
ko šugave pse,
al' za tebe Dinamo,
pobit/prebit ću ih sve!!!
Dina-dina-dina-dinamo hej,
Dina-dina-dina-dinamo hej.
Samo ti dinamo šampiooooone,
Život dat ću za tebe,
Samo ti dinamo šampiooooone,
Život dat ću za tebe,
La la la la la la…
Ruže su crvene,
Baklje su skrivene,
Slatka je muzika,
Al nije kao,
Volim te dinamooooo,
Ooooo ooooo oooo,
Volim te dinamooooo,
Ooooo ooooo oooo.
Ajmo svi purgeri mojiiiii,
Ovu noć zapjevajmoooo,
Sa sjevera nek se oriiii,
Naaajbolji je Dinamo,
Dinamo, Dinamo, Dinamo, Dinamo,
Je šampion, šampion, šampion.
____________________________________________________________
Pisala sam post o DINAMU,stavila slike,napisala neke stvari,a nisam jednu od najvažnijih stvari stavila...
Himnu...pa eto sad to ispravljam...u boxu je...
DINAMO JA VOLIM!!!
Danas sam pričala s Ivom...ona s istom košuljom...
Ono što sam neki dan napisala je bilo samo moja reakcija na njenu reakciju...
Ma to sad više nije važno...izgladile smo to...ja sam se njoj ispričala za to što sam napisala. To ne znaći da sam ja promijenila mišljenje o njoj...ustvari pa ja ništa ni ne mislim o njoj...
Možda se ona i Zrinka,a u zadnje vrijeme i Marija i Nina,znaju malo preumišljeno ponašati...al' koga briga za njih...mislim mene nije...
Kad sam išla s Čičkom u kuhinju prošla je pokraj nas Marija s još nekim,ne sjećam se s kim...fino me je "pregledala" i kaže Čička da je rekla onda:"M'rš!".
Jel to ona meni rekla ne znam...Onda kasnije kad sam sjedila ispred razreda,gore navedena ekipica je stajala malo podalje...Marija je tako očito gledala u mene...i 100%,ogovarala me...al' baš me briga...koji mi je ona faktor u životu?!-kako bi to Robi rekao...a i one ostale...boli me dupe za njih...
Al' ne kužim šta sad,odjednom,ona ima protiv mene?! Kad smo bile mlađe družile smo se,bile si skroz ok,a sad,više ni pozdravit ne zna?!
Žao mi je što se neke osobe zaborave neke osobe,što se prijateljstva raspadaju...al' eto dogodi se i da se vrate...primjer:Damir...
Baš mi je drago što smo se opet tako sreli i sad se čujemo...zna se i nešto lijepo dogoditi u životu...
Uglavnom...
Danas smo imali povijest...Jukić...lud je skroz,ali pozitivno...
Latinski...Perić...meni osobno najbolji profesor...izveo me je pred ploču,ponavljali smo nešto,umirali smo od smijeha...s njim se mogu uvijek zezati. Rekao je da će moj razred pohvaliti u zbornici i onda još mene posebno,kao najsimpatičniju i najbolju predsjednicu razreda...kaže ne brinem se samo za razred nego i za profesora...nešto sam napravila za njega,al' šta...skroz sam zaboravila...inače,on moj razred najviše voli,od svih...bar je tako rekao...pod satom su cure iz razreda,neću reći koje,slale Ivi poruke,sprdale su je zato što se pala na hodniku...JA NISAM sudjelovala u tome...to kažem,samo da mi ne bi sutra opet došla Iva i prigovarala...
Na hrvatskom smo ovih dana radili Marina Držića...čitali smo primjere njegovih djela...
U jednom sam naišla na jednu rečenicu koja mi se jako svidjela...
Tko sebe dava,vele dava,tko srce dava,sebe dava.
Ne znam šta znači -vele-,ali mi se rečenica u cijelosti jako svidjela...
Na hrvatskom uglavnom ne pratim nastavu,Kujica i ja igramo potapanje brodova (!)...al' taj dan sam slučajno pratila i eto...
Kad sam išla iz škole vidjela sam Ivana... :)
Dopisivali smo se noćas do pola 2,ali nisam zaspala u školu iako sam kratko spavala,što je čudno s obzirom na zadnja dva dana...
Idem spremiti stvari,putujem u Slavonski Brod...trening-meč...
Pozdrav...
Šta staviti za naslov...nemam pojma,pa je eto naslov...
Dan mi je počeo "savršeno"...zaspala sam jutros...kao i jučer...?!
Al dobro,tatu probudim i ajmo... :)
Došla u školu,nulti sat gospodarstvo,inače,najdraži predmet,Šestanka,legenda od žene...
Tjelesni...nova profesorica...zna me,super...skroz ok ženska,tek završila fax...
Onda hrvatski,najnajnajgora profesorica,a zna biti i dobra...al' dobro i to sam preživila...
Informatika...redili neke gluposti...lagano,dosadno...
Onda veliki odmor...smijeh do suza s dečkima iz razreda...i taaaako...
Engleski...dva sata...dobila sam 5!!!!! Inače mi nije jača strana,pa...
I kući...e da kad smo išle kući...padala kiša...ajd poslala ja Čičkinom tati poruku,nije odgovarao,ajd idemo mi njega nazvati...kad ono niko nema para na računu za poziv...sjeti se Čička da ima telefonsku karticu,ošli mi do telefona i nazvali čovjeka...svi nas čudno gledaju,ali koga briga...
Ništa od Čičkinog tate,pa ja zvala Micija (našeg djelatnika!) došo on po nas i nismo se otopile... :)
Spavala ko beba kad sam došla kući...napisala zadaću iz engleskog,na trening...
Častila u klubu...na engleski i evo me sad...
E sad ću se osvrnut na jednu stvar koja mi se dogodila neki dan...
Damir...dečko koji ima isto blog...ostavlja nam komentare...
Mi se znamo od prije 5 godina,otprilike...
Jedno vrijeme je dolazio kod nas...bili smo si tako dobri,htjeo je da mu moj tata bude kum,krizmeni...
Propalo to,prestao se družiti s nama...više se nismo ni pozdravljali...i sad se pojavili ovi blogovi,mislim nisu sad...ja sam sad zabrijala...
Ostavila sam mu jedan dan komentar i tako si ostavljali onda komentare,i javi se on meni na icq-u...
Onda smo došli do zaključka da se mi znamo iiiiiii....to je sve nevjerojatno...šta ovaj internet čini...
E da...Ivan...prekjučer se čuli...gledo me na tv-u...strava!!!!
Sama sebi sam smiješna bila,al svi kažu da je super sve ispalo...ajd dobro...
Uglavnom...samo mi laska...kako sam bila slatka,posebno s tom tremom koja mi se nakupila kad sam stala pred kameru i kad mi je Mario stavio mikrofon pod nos...
S njim se sad čujem redovito,jučer mi je poslao poruku,al sam već spavala,kao idem ranije spavat,pa neću zaspat,a moš si mislit...Robi lagano izlazi iz glave...već je prošao pola puta...
Kako mi je jadan ovaj post...NEMOJTE GA ČITATI!!!!!!
Hrvatska stranka prava... Ovaj post posvećujem meni jako dragoj stranci...
Pa da počmem...
Povijest...
Među današnjim političkim strankama u Hrvatskoj, Hrvatska stranka prava je najstarija politička stranka u modernom smislu. Počela je postojati od 26. lipnja 1861. godine kada su u Hrvatskom saboru dr. Ante Starčević
i Eugen Kvaternik izložili načela i temelje pravaštva.
U prva dva desetljeća stranka raste, razvija se, biva zabranjivana, prolazi Rakovički ustanak u kojem pogiba E. Kvaternik, vodeći članovi bivaju zatvarani...
Iz tog razdoblja treba spomenuti “Naputak članovima Stranke prava”, objavljen 1871. godine u pravaškom časopisu “Hrvatska”, u kojem dr. A. Starčević izlaže kroz 30 točaka temeljne smjernice za pravaško političko djelovanje.
Do kraja 19. stoljeća, a napose nakon smrti A.Starčevića, stranku zahvaćaju frakcijski sukobi i raskoli. No nakon tragičnog ulaska Hrvatske u državni zajednicu sa Srbijom 1918., sve frakcije odumiru, a ostaje samo Hrvatska stranka prava (HSP).
U Zagrebu je 01. ožujka 1919. godine objavljen Republikanski program HSP, kojeg su potpisali predsjednik HSP dr. V. Prebeg i tajnik dr. A. Pavelić. S time počinje novo razdoblje djelovanja HSP-a i parlamentarne borbe za hrvatsku državnu neovisnost.
Nakon propasti NDH 1945.godine te tijekom idućih tragičnih 45 godina komunističke diktature, pravaška misao nastavlja živjeti u emigraciji, ali i ilegalno u domovini.
Ipak, 25. veljače 1990. godine na Obnoviteljskom saboru u Zagrebu, grupa pravaša obnavlja HSP i donosi Temeljna načela.
HSP je u samom početku velikosrpske agresije organizirala HOS
za obranu Hrvatske, pruživši time izravnu potporu obrambenim naporima hrvatske države.
Od tada, Hrvatska stranka prava je parlamentarna stranka te je ostala dosljedna u svojoj državotvornoj politici.
Danas je HSP profilirana kao neo-konzervativna stranka.
Bori se za prava "malog čovjeka",demokraciju...
Na čelu HSP-a je Anto Đapić (jaaako je dobar čovjek,upoznala sam ga)
a u našoj županiji moj tata...pa ću i ja njegovim stopama,u HSP.
PRAVAŠKA HIMNA
LIJEPO LI JE HRVAT BITI
MAJKO, HVALA TI
LJUBIT BOGA, BLIŽNJEG SVOGA
TU I UMRIJETI
SAD POGLEDAJ SA VISINE
OČE DOMOVINE
PRAVAŠKA TE KRILA NOSE
TIM SE PONOSE
A HOSOVCI POZDRAVLJAJU
SVOJU DOMOVINU
ZA DOM SPREMNI I SLOBODU
HRVATSKOME RODU
ŽIVI VJEČNO, ZEMLJO MOJA
NEMOJ STREPITI
PRAVAŠ ĆE TE UVIJEK ZNATI
ČASNO BRANITI
(Marko Perković Thompson, član HSP)
I eto...
Bog i Hrvati,za dom spremni! :)
Ja ti želim puuuno zdravlja,ljubavi,sreće,petica,manje maltretiranja od strane tvoje sestre Anje...itd....itd....u subotu u gradu valjda slavimo?!
P.S. Malo je jadno ispalo,ali oprostit ćeš mi,valjda,ipak je 00:50... :)
I mom tati sretan imendan...Antun...
Pa ako znate kojeg Antuna čestitajte mu...
All we need is Neckermann...
Sjedimo Čička/Čiči/Čičin/Čičinka/Pizda/Kuja/itd. i Ja/Zonja/Žaca/Sajara/Pica/Kuja/Fufa/itd. za kompjuterom,pokazjuem joj šta ima na našim blogovima,ona jedna nema kompjuter (samo još neandertalci nemaju komp...pa mislim ono...teta i čiko Čiča kupite svojoj najdražoj,jedinoj kćeri kompić!!!).
Počele smo s Neckermannom...zašto?
Pa eto,stoji,leži ili kako već jedan katalog na stolu i Čiči reče (to je prezent,otkad to? Ja bi rekla da je to aorist ili imperfekt,al dobro,kad profesorica,moja najdraža tako kaže) ajd napiši taj naslov...i eto ja napisala,nema veze ni s čim (Čička za gramatiku ko konj!),al nema veze...
Danas mi ujutro idemo u školu,odma smo se posvađale,al oprostila mi je sve,jeeeeeee! I onda sam ju opet naživcirala jer sam bila štreber na uredskom (kako ona to kaže).
Onda se pojavio Dorian/ANTITALENT/moja ljubav/Dodky/unsere beste freunde/itd. i počinje akcija,smijanje do suza...isprdali su me onako svjetski...kao ova dodjela,mene će ubaciti samo onako na brzinu (na vjestima) kao sporednu vjest,a glavna vjest će biti akcija pudinga i toaletnog papira "Zewa Delux" u nama najdražoj trgovini "Patričar" koja preko puta naše škole u jednoj od svojih poslovnica ima uvjek na akciji kratke i duge sokne i u vrijeme kolinja,crjeva...po izuzetno povoljnoj cijeni!!!!
I tako mi u školi...izađemo nakon 0. van,kad ono jedna,meni vrlo draga cura iz 2.f razreda ima istu košulju ko ja...kad je to vidjela...reakcija: Isuste...i udarac od rukohvat...
Moja reakcija: De glupa si...ženo Isusova!
Reakcija Čičke i Ivane/Kujice/Kuje/Kujundžije/itd.: Ubit ćemo kuju!!! (zbog njene reakcije)
Onda smo je opet vidjele,samo prevrće očima,kao da je ta košulja samo za nju napravljena,glupača!
Htjela sam je zaliti onom kavom koju sam u tom trenutku imala u ruci,pa nam ne bi bile iste košulje,ali sam odustala,zašto zbog kujetine imati probleme!?
Uglavnom dan je prošao sasvim ok...i eto...
Medo...
Pozdrav od Čičke i mene... :)
Vratila se ja sad s dodjele nagrada...bilo je u gradskoj vjećnici.
Prvo sam bila u školi nulti i 3 sata i onda otišla tamo. Tata me zvao pod satom hrvatskog,ajd javila se ja,a on meni razvezao šta da ja kažem...
Ja tamo došla,sama,ko tuga i buga stojala i čekala čika Emila ili ko već dođe od poznatih.
Došao mali Davor,ušla ja s njim...sve to počelo i kad su došli do mene,moram izaći van primiti nagradu,kakav je to bed,nemate pojma...nagradu mi uručio dogradonačelnik za kojeg ne znam kako se zove,uglavnom jaaako je visok! (To je najvažnije!)
A nagrada je veeeeeliki pehar i buket cvijeća,svi me pitaju šta još,novci ili tako nešto,meni to nije ni malo važno,kad te tako nećim proglase,to je velika čast i ništa drugo ti ne treba više,bar meni ne.
Naslikala se tamo,svi dobitnici zajedno,pa s čika Emilom,Jankom (jedan od trenera),Davorom,dogradonačelnikom Beljom,sa gradonačelnikom...itd.
A onda je ono najgore došlo,morala sam dati izjavu za vtv...Isuse...strašno!!!
Kaže meni Mario (novinar) da smo kažem šta mi znači ta nagrada i tako to...ja se zbunila,nisam mogla složit rečenicu,opalili se nas dvoje smijat onda,pa sam morala ponovo...imala sam 10 sekundi (čak!!!) da sve kažem...ajd nešto sam smrljala...kao da mi ta nagrada puno znači i da je ona dokaz da imam dobre rezultate,te da ću nastavit trenirati i zahvala svima...to sve u 10 sekundi...vauuuu! To bi danas,sutra trebalo biti na vtv-u,baš me zanima kako je ispalo...mutavo,najvjerojatnije!
Onda smo išli u Admiral na ručak,kako sam se najela!!! Kakva dobra hrana je bila:lignje,salate sve moguće,špageti s plodovima mora (meni najdraže jelo,njam,njam) i rižoto,čevapi,krompir,kiflice...ma sve moguće. Jedna juice votka,za nazdraviti i super...! Onda došao i tata,pa i župan,došao on do mene,čestitao mi,ja se zbunila (opet),malo popričala s njim...i tako...
Svi mogući mi čestitali...kako je to lijepo kad neko na tako visokoj poziciji dođe do tebe,čestita ti,popriča s tobom...baš onako dobar osjećaj...
Stojim ja na ulici i čekam Janka,a ono cure i dečki idu na autobus,vide pehar,onako u prolazu svi čestitaju...ma...
Došla kući,mama sretna ko nova godina.
Došo Goran iz škole,gleda šta je ovo...konj neme pojma da sam bila na dodjeli...zbunjola tip!
Dosta hvaljenja...hahahahaha...ma ja sam samo sretna!
Idem sad,mama mi je rekla da smijem biti sat vremena na netu,to ističe za 15 minuta,zato se moram požuriti...
Još 10 minuta...idem sad...
Medo za kraj... :)
Pozdrav...
Ovaj post posvećujem vrlo cijenjenom gosp.glasu razuma iliti jebacu majki...
On ne da ima dara za pisanje,nego i za crtanje...
Možete se uvjeriti na njegovom blogu,kako me je samo dotjero,nemate pojma,to morate pogledati...
Tko god da je on,trebao bi otići u najbližu kliniku za liječenje umno poremećenih ljudi,jer stvarno mu je to potrebno.
Ako nema gdje otići ja ću mu preko nekih ljudi sredit sobu (po mogućnosti neki lijepi cvijet npr. narcis) na našoj psihijatriji...
Pa sad se ti,glasu razuma,izjasni trebaš li vezu ili ne,ja sam spremna pomoći...
Mogao bi i ti staviti svoju sliku,pa da vidimo kolko si ti lijep,mi nismo,kako kažeš,daj da mi vidimo tebe i procjenimo te...jak si na riječima...
Ljudi ako se slažete sa mnom recite to u komentarima...
Nisam ni prva,ni predzadnja (Sonja i Roberto)...igrali smo dva meča...ekipa...2. hrvatska liga...
Prvo smo igrale u pola 11 protiv Virovitice,prvu partiju sam dobila 3:1,a onda sam igrala odlučujuću sedmu partiju...to je jedna od gorih stvari koja ti se može dogoditi,sve je na tebi,ako dobiješ pobjeđujete,a ako izgubiš,sranje! To sam na jedvite jade dobila,ali sam dobila...hvala Bogu...3:2. Taj meč smo dobile 4:3.
Onda smo igrale protiv Daruvara...igrala sam protiv jedne cure,starije,što je igrala prije kod nas u klubu,Tajana. Dobila sam je 3:2. I u tom meču bi igrala odlučujuću partiju,ali nije trebalo. Pobijedile smo 4:2. Da Anita nije dobila partiju,ubila bi je na licu mjesta,ali dobila je pa nisam. Živa je otišla kući. :)
Ostale su igrale isto super,ali nijedna nema 100%-tni učinak ko ja...uuuuuu sad sam glavna. :) Čika Emil (Anitin tata,reprezentativac,invalid,čovjek je obišo cijeli svijet s reprezentacijom,nije bio samo na Antartici!) me tolko ishvalio...kaže potvrdila sam status najperspektivnije sportašice...o yeah...jako sam sretna zbog toga svega! Nadam se da mi nitko i ništa neće pokvariti ovaj dan...
U pola 9,danas malo ranije nego obično,idemo u grad,valjda će biti ludo i nezaboravno...za doček je bilo savršeno...valjda će i danas biti tako,ako ne i bolje...
Eto... :)
P.S. Malo meda za kraj...
=> Mrvi :)
=> Lucy
=> my,myself and I...kesim se ko i uvijek... :)
=> Ich und Mrvi
=> Lucy i Many (malo je mutavo ispala,to smo zajdno zaključile,al' bit će boljih slika)
VOLIM VAS KUJE MOJE!!!
Poruka za muški spola (a i za ženski,po potrebi!): sve su zauzete...tako da...ništa...
Idem sad spavati...buđenje u pola 7,liga,Virovitica...uf...
Laku noć... :)
P.S. Ima jedna grješka: ja nisam zauzeta...
Evo upravo se vratih s Hrvojkinog rođendana...17.
Malo smo se slikale,pa evo slika,nekih...
Inače na tim slikama smo mi iz kluba,Lucija,Anita,Hrvojka i ja...
=> Lucija i Hrvojka
=> Anita
=> e'o i mene i Hrvojke,narvno,sa mnom
Ja sad moram ići...u grad...stavit ću još slika,sad nemam vremena,a i reći nešto o kujama...
Pozdrav... :)
Samo to,za sada...
Pozdrav...
D-I-N-A-M-O!!!!!!!!! 
Ovaj post posvetit ću meni najdražem klubu,naravno,poslije HSTK Lokomotive (!?)...a to je Dinamo,vidi se u naslovu,ali dobro.
Volim ja i Cibaliju,jaaako,ali ipak Dinamo je veća ljubav.
Za plave navijam otkad znam za sebe...nisam jedna od onih prodanih duša koje kad imaju lošije rezultate počmu navijati npr. za Hajduk.
U obitelji svi navijaju za Dinamo,tata je zakleti dinamovac...to tata,glavni si! :)
Preko praznika,kad idem kod tetke u Zagreb,u Dugave (za ove nisam bila) volim otići do ovog velikog grba koji je nacrtan na betonu.
(Valjda je uspjelo ovo moje stavljanje slike. :))
Najbolji igrač,definitivno mi je brazilac Eduardo...ako netko iz naše lige zna igrati,onda je to on,prvi je na listi strijelaca s 14 golova...jeeeeee!
E'o i njega ako je uspjelo...
Inače on je najbolji igrač 1.HNL...nadam se da će skupa s Dinamom ući u Ligu prvaka...to mi je velika želja...
Uz Eduarda drag mi je i naš "domaći",Bošnjak...ove sezone čovjek igra k'o zmaj,treći je na listi strijelaca s 10 golova...
Nisam našla bolju sliku (valjda je ima!)...al' dobro,zna se da je to on.
Vidjela sam ga za Božić u crkvi,stojao je pokraj mene kad sam išla na pričest...
O yeah baby!
=> jedna zajednička...
=> ova slika bi svakom dinamovcu trebala biti jako draga...meni je!
Navijačka skupina Dinama zove se Bad Blue Boys-BBB. (grb je u naslovu) Oni znaju napravit ludnicu na utakmici...a to se može vidjeti na slikama...svaka im čast!
Dinamo je trenutno,a i ostat će,prvi na ljestvici,s 8 bodova prednosti pred Rijekom...
Eto to je sve,odnosno,to nije ništa od svega što se ima za reći o Dinamu,al' eto...
Dinamo,Dinamo igraj mi te volimo,ajmo Dinamo!!!
:)
Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa...
Ne mogu sliku objaviti...pa ubit ću se...sve napravim šta treba...stavim veličinu koja mora biti i neće...smanji mi ju na 200x139...šta sad!?!?!?!
U ponedjeljak,što znači za 4 dana počinje škola,prijatelji,profesori,nastava,knjige,bilježnice,testovi,o(d)govaranja i taaaako to sve što ide uz pojam-škola.
Evo ljudi iz mog razreda...
-na podu sjede: Pernarka i Jelić
-sjedimo: Vranjkovićka, Kujica, my-myself and I-predsjednika, Micara, razrednica Katica Čagalj-Račić (predaje pravne predmete i birotehniku,najbolja je), Melita, Antonija, Sopka, Romana
-stoje: Mirela, Renata i Lidija (blizanke, koje ne da ne liče,nego NE liče jedna na drugu!), Tihana, Ljiljić, Bilandžija, Barbie, Galićka, Zrinka, Culejka, Tea, Armine, Ružica (muka mi je), slavna Čička, Ana
-stoje (skroz gore): Čorka, Stipić, Kumburić, Jaman, Majcen, Ceca, Soldinka, Jelena, MaNdalena, Brenka-Brenksi-Fuxa, Penavićka, Zilvija, Dorian
I nije se slikao Vinković,najveći zajebant u razredu,skupa sa mnom... :)
Neke ljude baš i ne volim...ali dobro sve se to preživi...volim ih sve,sa svim njihovim manama i vrlinama...
2.e razred je jedan od najboljih razreda po ocjenama,ali po ponašanju...bolje o tome ne pričati...npr. u 1. razredu sam JA izvadila vrata iz štoka...npr. :)
Ljudi vidimo se u ponedjeljak...volim vas vaša predsjednika!
Ovaj život,kao da ih imam 183,mi je pomalo dosadan postao...
Jedva čekam ponedjeljak,16.01...počinje škola...fala Isusu dragom...ja više ne mogu...ne da mi se...
Svaki dan mi je otprilike isti...u 10 tening,onda tv,pa okolo kod prijateljica,trening od pola 8,van...i tako iz dana u dan...
Danas sam išla kod zubarke,ali nisam otišla. Došle Hrvojka (trenira sa mnom,u ponedjeljak joj je bio rođendan,pa eto čestitam joj i preko bloga) i ja u ordinaciju,otvorim ja vrata i automacki ih zatvorim...de dobro je...bilo je otprilike 38 čovjekova,pa nisam luda da čekam tamo,iako me zub ubijo,mozak me bolio od njega,ali nema veze ima vremena za sve...popravit će mi ga s vremenom.
Oko pola 9 otišla do Passagea,tamo nikog nema,od dosade sam gledala tv,na njemu,naravno,upaljena kladionica,Manchester United igrao protiv Bleckburna,odma sam se sjetila Robija,on je njihov veeeeeeeliki,preveliki,fan. 1:1 na kraju...loši su u zadnje vrijeme,ali sve će doći na svoje... :)
Otišle do dovorane,na turnir,na kraju kujetine Čička i Marieta neće,njima se ne da tamo...onda smo šetale...a vani svaki dan sve hladnije i hladnije,danas je -47C,ali nema veze,sve mi to izdržimo...we are strong!
O yeah baby...
I eto me sad tu,u krevetu...pišem,čitam...i taaaako...našla blogove svojih prijatelja iz bivšeg,odnosno i sadašnjeg razreda,Sonju,Doriana,Šukera...
Uglavnom ubijam dosadu...
Davor se sjetio napokon napisati nešto...sprda mjuzikl koji je danas iz dosade gledao...ja te stvari sve volim...npr. bila sam sa školom u HNK u Osijeku,gledali smo balet,Aska i vuk i operetu,Ljubavni napitak,svi su spavali,osim mene i nastavnice glazbenog...meni je to odlično...svi kažu da sam freak zbog toga i mnogih drugih stvari,ali nema veze,takva sam,kakva sam...ili kazališne predstave,pa na skoro svim sam bila koje su bile u kazalištu,našem gradskom,do sada...
Napoleon/Koljeno/Brajko se još uvjek nije udostojio napisati post unatoč nagovorima mnogih ljudi,ali dobro,s vremenom će napisati nešto...
I taaaaaakoooo...ljudi moji... :)
Zadnji put sam se javila 05.01. Uuuuuu...davno je to bilo...pa da krenem...Tog dana me da tako kažem,jedan dečko odjebo,onaj o kojem sam pisala...inače ne psujem...samo u posebnim prilikama,kao što je ova...njegove prijateljice me tješile...(Svi sve možete pročitati među komentarima...!) Dala sam bratu laptop,legla u krevet i isplakala se.
Petak: Tata me probudio u 9,idemo u Zagreb,jeeeee! Stanem pred ogledala,a ono PODOČNJACI,onako svjetski veliki! Rješila ja to,ništa moji nisu skužili. Sjeli u auto i pravac Zagreb. Cijeli dan provela pred tv-om. I tako mi prošao petak,ne znam jesam uopće pomislila na Robija...možda dvaput,a i to je previše.
Subota: Ujutro se probudila,spremila i na krštenje,mala sestrična se krstila,Ana...preslatka je. Kažu da je na mene...a na kog bi mogla biti tako slatka...molim lijepo?! :)
Prošla i subota,došla nedjelja...mislim da je to najdosadniji dan u mom životu bio...cijeli dan sam s Lukom i Krešom (bratići) ležala i gledala tv. Jedino pozitivno tog dana je bilo što sam se čula s Ivanom...
Ponedjeljak...ustala se u pola 1,gledala tv,naravno,našla se sa strinom i u shopping...kad kažu da on liječi sve,vjerujte im...to je istina! Potrošile smo oko 1500 kuna...kupila sam si torbu,dvoje hlača,šest majci,šal,vestu...valjda je to sve...slomljeno srece sam zaliječila tim shoppingom. Vratila se danas,odnosno jučer kući,pokazala mami šta sam kupila i na Lokose s Čičkom,naravno, i Marietom. Taman došle kad je igrao onaj kojeg smo i išle gledati,odnosno,Čička. Utakmica (Rokijeva zrna i Rokijevi manekeni) je bile fantastična,par puta se skoro potukli,sa sucima,međusobno,ma odlično je bilo,3:2 su pobjedila Rokijeva zrna,za koja smo i navijali. Cijelo vrijeme smo se smijale ko kreteni najveći,prepričavale šta je bilo dok sam ja bila u Zg...i taaako to...npr. Čička i Kujica su pratile jednog dečka,od Lenija do Lapovaca,skužio ih je,naravno,koji konj ih ne bi skužio,i počeo trčati...ma strašno! Završila ta utakmica,kad ono stiže,ko?
Robi...nije me skužio,sjeo ispod nas,a ja nisam htjela vikati...de dobro je...šta bi još pomislio...vidi ovu glupaču,pa jel ona ne kuži da me ne zanima...ili tako nešto slično. A dobro...prošlo je i to. Prošla još jedna utakmica,mi otišle...došle mi na ideju da idemo negdje na sok,dok smo došle do grada,sve je već bilo zatvoreno,utorak,23 sata...kafići ne rade...vani otprilike -46 C,taman fino ugodno! I evo me sad u krevetu,pišem ovaj post,koji je poprilično dosadan...kog briga šta sam ja radila u subotu cijeli dan...al dobro...smatrajmo ovo mojim "javnim dnevnikom".
:)
A sad bi mogla lagano na spavanje...ujutro trening,ja bi spaaaaaavaaaaala!!!!!!!!
Eto laku noć...
21:53 je...ja sam kod kuće!
Zašto?
Paaaa zato što sam prehlađena i mama mi ne da van...ali dobro preživit ću ja. :) Današnji dan mi je baš kao san prošao: ujutro se probudila,odradila trening,čitala knjigu,slušala glazbu...baš kad sam to radila dolazi mi poruku: baka...kaže: Čestitam unučice! Ja zbunjena,na čemu sad?!?! Nazovem ju,kaže ona meni da sam proglašena najperspektivnijom (inače to je mlada nada) sportašicom grada...otkud to,pa nisam ni znala da sam nominirana,tata lud...ove godine je postao dožupan i kaže ljudi će odmah govoriti da je to on namjestio...ma boli me dupe šta će misliti,imam rezultate,pa valjda je onda pravedno odlučeno...! Moš' si mislit...ma nek' oni govore šta 'oće! Onda skijanje,1. vožnja,trebala sam ići na Sljeme,ali propalo,inače sutra idem u Zagreb,jedva čekam,na krštenje male sestrične,koju btw. nisam još nikad vidjela osim na slikama i u shopping...joj...al' ću se istrošiti! Janica u 1. vožnji 7.ajd dobro je...Otišla s mamom i bratom do grada,kupila si trenerku (sivo crvena,već imam jednu te boje,ali nema veze,samo što nije moje najdraže marke,naravno Nike,Loto je)...taman stigli na Janicu...3...jeeeeeeeeeee!!!!!!!!!!!!!!!! Zamislite vi nju...bez jednog štapa i rukavice...ma svaka joj čast! Onda opet trening...došla kući i evo me tu...Ubijam dosadu pišući. :)
Poslao mi danas mr.Prvi poruku...tako se malo čuli,ali ništa ga nisam pitala,rekla...moram još smisliti šta da mu kažem...i taaaaako...
Eto to bi bilo to...za danas od mene... :)
Do sad nisam imala nikakve sreće u ljubavi i tim stvarima. Sad ne znam za koga se odlučiti. Ako se uopće trebam odlučivati. Trenutno u mom životu postoje dva dečka. Jedan koji mi je jako drag (ponekad se osjećam kao da sam zaljubljena u njega,a ponekad ne...) i jedan drugi,Ivan,koji mi se sviđa.
Mr.Prvi,neću mu spominjati ime,možda se ne bi složio s tim,prvo ga moram pitati. S njim sam se upoznala na chatu,s tim da sam ga tjedan dana prije sanjala,kao da smo se sreli i upoznali se,zamisli osobu koju ne poznaš sanjaš i onda ti se to ostvari,nekako mi je to nevjerojatno,ali eto dogodilo se. Dopisivali smo se oko tjedan dana i onda se odlučili naći...bilo nam je baš super...pričali smo kao da se znamo godinama,a ne tjedan dana...Tako smo nastavili dopisivat se preko mobitela,na chatu,izlazili van zajedno,ali sve je to odjednom prestalo. Zadnji put kad smo se vidjeli,a to je bilo tjedan dana prije Božića,na odlasku me poljubio...onda mi je jedan dan rekao da smo možda malo požurili i da mu treba
vremena da razmisli želi li sa mnom biti samo prijatelj ili više od prijatelja. Rekao mi je da mu treba vremena zato što ga je jedna cura jako povrijedila...ok,sve je to u redu...samo NISAM ja ona...rekla sam mu da razmisli. Nastavili smo se dopisivati i sve to...nije prošao ni jedan dan a da se nismo čuli,sve do jučer (04.01.). Uopće mi nije previše nedostajao...možda sam se počela hladiti od toga svega. On je meni super i sve to,ali ne mogu više čekati,mislila sam mu poslati poruku,ali sam odustala,kad mi se bude javio onda ću mu sve reći.
Onda se 26.12. pojavio Ivan. Slučajno smo se sreli na icq-u i od onda se dopisujemo. Znam ja njega od prije,ide s mojim bratom u razred,jako su dobri prijatelji. Sviđao mi se jedno vrijeme,ali tad je imao curu. Prije par dana rekao mi je da mu se sviđem,a ja sam ga odbila. Zašto? Zbog mr.Prvog. Rekla sam Ivanu da postoji netko drugi u mom životu i da ne želim odbaciti ono što imam s njim,šta god to bilo. I tako sam njega razočarala,ali čujemo se i dalje,sad više kao prijatelji...jučer kad smo se dopisivali rekao mi je da sam princeza (ne znam jel to značilo da sam njegova princeza ili šta...) i dao mi je ružu...preko icq-a...slatko...
I tako sam ja sad u dilemi...na koju stolicu,konja ili kako već da sjednem?!?!?!?!
Mr.Prvi se ne izjašnjava,pa ne znam šta da radim...ali moram razgovarati s njim...
Većina prijateljica mi je savjetovala da prvo razgovaram s mr.Prvim i da mi on kaže šta želi pa da onda vidim šta ću s Ivanom. Ali kad sam pričala jednoj prijateljici o tome svemu i spomenula joj to što je mr.Prvi rekao da mu treba vremena nije me više htjela slušati,samo je rekla da mu kažem "doviđenja"...kao kakav je to dečko. A nije to tako lako...
Sad ja ne znam...prvo razgovarati s mr.Prvim,a onda vidjeti šta dalje...
Ako 'ko ima savjet...smo recite! :)
P.S. Upravo se dopisujem s Ivanom...baš mi je dobar... :)
To zaboravih objasniti...
Knjige...
Obožavam ih...ne znam kad sam aktivno počela čitati knjige...
Do sada sam pročitala jaaaako puno...tolko ih volim da mi se i većina lektire sviđa...ima nešto u njima što me privlači...
Trenutno čitam Da Vincijev kod...fascinantna je...kakve stvari u njoj pišu...možda to i nije istina,ali meni se sviđa,o tim stvarima moram razgovarati s prof. iz vjeronauka,koji će mi sve objasniti...on je legenda od čovjeka!
Čitam,čitam...i čitam...i nastavit ću...probajte i vi
Ime mi je čudno,pomalo,mama je htjela da se zovem Sonja,a tata Josipa,pa sam postala Sonja-Josipa.
Prezime mi je,kako bi to prof. povijesti rekao,plemenito Žagar.
Imam 16 goina,2 mjeseca i 25 dana...
Živim i djelujem u Vinkovcima (s mamom,tatom i bratom),od rođenja pa do danas i dalje ću...pa dok ne odem,ako odem,a mislim da ću otići,u Zagreb...bar na faks,ako ne ostanem zauvijek...
Idem u ekonomsku školu,upravni smjer,2. razred...
Treniram stolni tenis...od 2. osnovne,pa bi to bilo 8 godina,skoro 9...
Na ideju da si napravim ovaj blog sam došla čitajući blogove ljudi iz škole...napoleon,davor67,dancing queens,ja bi rekla da se zove blog grupe cura...jako je sladak...svakako pročitajte te blogove,skroz su originalni...
Ovaj blog nitko ne mora posjećivati,baš me briga...bit će mi kao dnevnik,iako neću spominjati imena nekih osoba,ja znam tko su,naravno,a oni ako pročitaju to što sam napisala,prepoznat će se...
Po prirodi sam vrlo cheerful girl...
Obožavam mede,jednog imam 14 godina,uvijek je sa mnom...
I eto...to je uglavnom to...ja bi rekla... :)
Kao prvo na ovom mom blogu...SRETNA NOVA 2006. (naravno) GODINA....!!!!!!!!!