Evo ja se vratila iz škole,dok sam došla do kuće smrzla sam se ko guzica...strava!!!
U školi sam imala neku dječju fazu,kako sam se ponašala ko imbecil. Neki su i čuli,vidjeli...bed mi sad.
Kujica mi nije bila u školi,razbolita je...al' doće ona danas na engleski,pa ćemo mi to nadoknadit.
Nulti sat smo imale trening,al' ga na kraju nismo imale,dečki su igrali turnir,pa imamo sutra.
Engleski...onda je počela ta moja faza...nešto smo radili,i onda se odjednom pojavila neka velika,debela,plava muha. Svi su počeli skakati,ono koda je to zmaj...to sam i rekla pa smo Čička i ja malo umirale od smijeha...onda sam opet nešto valjala,uglavnom mi smo se komirali. Ana je pala na po hodnika,pa sam ju sprdala,ko što je i ona mene kad sam ja jednom bila pala.
Informatiku smo imali u kabinetu,prvo profesorice nije bilo,pa smo je morali čekati na hodniku,Ana me je udarila iz sve snage po guzici,pa sam umirala...bolilo je jaaaaaaako,al' vratila sam ja to njoj...
Pod satom sam pokušala napisati post,al' nije bilo moguće,jer oni kompjuteri su tako spori,da je to nešto nevjerojatno...
Onda smo trebali imati hrvatski,al' ništa od toga,imali neko predavanje o AIDS-u. Vodila nam sat legendarna Kata...kosa joj je bila nešto...plakala sam od smijeha.
Tjelesni,plesali,bečki valcer. Stipić i ja u paru. On kako pleše...Bože moj,pri svakom koraku čućne. Smiješno...

Moj partner: 
Gospodarstvo: Došla Vesna,ide ona nama reći naslov lekcije,nije uspjela,pa to je bilo strašno kolko sm pričali...kaže ona kao da tiši budemo,boli ju glava (ko i uvijek),nemojte biti ko onaj razred prije vas,4.b...Uzela je jedan papir (nije imala imenik,roditeljski nam je bio) pa je kao na njega pisala imena onih koji pričaju,na kraju nije nikog ni za pisala,a ja sam se baš trudila dospjeti na taj papir... :(
Pita ona kao koga će upisati,a ja,dijete njoj vičem:Mene,mene!!! Ono skroz bebasto...
A prije sata smo stojali na našem Vidikovcu,dolje su bili roditelji,pa je Čička dozivala svoju mamu,al' nije uspjela pa sam se ja umiješala,vikala sam od gore: Teeeetaaaaa...Maaaaamaaaa...
Mislim da su ljudi gledali u mene,onako sa žaljenjem. Al' šta ću...
Cure iz 4.b su me pitale kolko su pozivnice za maturalnu?!
Ovako:
50 kom-200 kn
100 kom-250 kn
150 kom-300 kn
200 kom-350 kn
250 kom-400 kn
300 kom-450 kn
350 kom-500 kn
400 kom-550 kn
450 kom-600 kn
itd. 50 kom više,50 kn više.
U bojama su,koju hoćete izaberete,boja slova isto.
Ako ko treba,nek se javi!
Idem sad kod bake na večeru,knedle...mmmmmm...
Od onih slika neće biti izgleda ništa,samo ovih par komada. Svi se preseravaju,ja se neću slikat,ja se neću slikat,kako me to živcira!!!
Ova slika mi je najbolja: 
Zilvija: 
Roditelji (moje mame naravno nema među njima,of coruse ona je zaboravila,a da ju ja nisam nazvala ne bi ni došla,a tata,pa ne bi on nikad došo meni u školu. Skoro pa su mi socijalnu službu zvali zato što mi nitko nije došao na primanje cijelo polugodište. Onda je zadnji tjedan mama otišla,eto kolko sam zanemarena!!!) :) :

Ovo je bilo skroz slučajno,oni koji znaju našeg jednog profesora,odnosno,kako se on oblači,odnosno,kolko dugo se ne skida iz jedne odjeće,znat će ko je on...

Dečki iz razreda,legende :

Idem u subotu u Zagreb,na europsko prvenstvo,naravno,ne igram,samo gledamo. Vodim si Anu i Čičku. To je pozitivno. O yeah!
Moram sad ići,ima slika od jučer,pa ću to drugi put stavit...idem sad kod bake pa na engleski.
Pozdrav...
Post je objavljen 25.01.2006. u 19:03 sati.