utorak, 16.01.2018.
Bezvatrica i Goruća Krijesnica (II.dio)
Jeka dubokog, smirenog i sporog glasa. U nesvijesnoj crnini čuo se glas.
-Bezvatrice...-
Bezvatrica je gledala oko sebe. Bila je tama. Osjetila je samo svoje disanje. Glas se ponovo začuo.
-Bezvatrice...-
-Tko je to?!-, viknula je Bezvatrica, napregnuvši svoje uši. Nije bilo odgovora.
-Halo? Neka mi netko pomogne! Gdje sam?-, ali opet nije bilo odgovora. Odjednom ispred Bezvatričinih očiju stvore se dvije zvijezde. Plesale su jedna oko druge, ostavljajući svjetlucave tragove iza sebe. Ubrzo su se od nikuda pojavile nove zvijezde i formirale ogroman oblik glave. U Bezvatricu je gledalo veličanstveno lice okićeno zvijezdama različitih veličina. Izgledalo je kao lice zmaja, zmaja kojeg Bezvatrica nikada u životu nije vidjela. Bojala se pojave pred sobom, ali iz nekog razloga osjećala je potpunu povezanost sa tim bićem. Bezvatrica je osjećala sigurnost. Ogromno lice zmaja je progovorilo.
-Bezvatrice...-, no prije nego što je Bezvatrica išta uspijela odgovoriti zvijezde su se rasprsnule i lice zmaja je nestalo, te je njegovo mjesto zamijenilo lice Goruće Krijesnice.
-Bezvatrice!!!-, vikala je Krijesnica.
Bezvatrica se nabrzinu ustala i spojila vrat sa svojom majkom.
-Bezvatrice, milo moje, jako sam se zabrinula...-, zaplakala je Krijesnica.
-Znam majko.. i ja sam..-
-Što se desilo? Ono što si učinila... nikada tako nešto nisam doživjela-
-Ne znam ni ja sama... osjećala sam toliki bijes u sebi, zaista sam htjela biti prihvaćena od strane ostalih zmajeva..-
-Shvaćam te, ali to sada nije bitno... napravila si nešto što je naškodilo većini zmajeva...-
U daljini se odjednom čulo bijesomućno rikanje. Zmajevi koji su preživjeli Bezvatričin destruktivan ispad, krenuli su u potragu za njom, što je značilo da Bezvatrica mora pobijeći ako želi ostati na životu.
-Bezvatrice, bolje je da krenemo, i ja ću za tobom, želim ti pomoći i ne želim te izgubiti.-
Bezvatrica kimne glavom te su se Bezvatrica i Goruća Krijesnica uputile na putovanje, putovanje izopčenika. Bezvatrica nije poginula od starješinog plamena, ali je ostavilo ožiljak na njezinim ljuskama.
Prošlo je par dana nakon incidenta. U međuvremenu je Goruća Krijesnica objasnila Bezvatrici da bi svoj odgovor na pitanje zašto nema plamen u sebi, mogla naći kod elementarnog zmaja vatre, koji je živio negdje oko najvećeg vulkana u njhovoj zemlji. Predpostavljeno, to je bilo odredište na koje su se Bezvatrica i Goruća Krijesnica uputile. Bezvatrica je bila sve više zaokupljenija mislima o tome što se dogodilo na planini te zmaja kojega je vidjela, toliko jako da ju je ispunio bijes.
Konačno su Bezvatrica i Goruća Krijesnica stigle do vulkana, gdje ih je čekao elementarni zmaj vatre. Bio je veliki te su mu ljuske bila obložene gorućim ljuskama.
-Ah, znao sam da će na moj teritorij jednoga dana stupiti... veoma bijesan zmaj-, Bezvatrica i Goruća Krijesnica su se pogledale.
Zmaj vatre je progovorio.
-Dobrodošli, Bezvatrice i Goruća Krijesnice. Želio bih napomenuti da ne mislim imati razgovore sa vama. Moj zadatak je naučiti lekciju, a priliku za to sam čekao milijunima godinama.-
Bezvatrica i Goruća Krijesnica su se svako malo pogledavale, te im ništa nije bilo jasno.
-Bezvatrice..-, kaže zmaj vatre, -pođi sa mnom.-
Bezvatrica lagano krene prema zmaju vatre. -Bezvatrice, ako me trebaš bit ću ovdje.-, kaže Krijesnica na što Bezvatrica potvrdno kimne.
-Tamo gdje Bezvatrica ide, neće trebati ničiju pomoć... osim svoje..-, smireno kaže zmaj vatre te se okrene prema vulkanu. Zmaj vatre zatim izgovori nekoliko veoma čudnih riječi na što se vulkan zatrese otvarajući prolaz ispred njih.
-Pođimo..-
Bezvatrica i zmaj vatre krenu u taj mračni tunel vulkana. Mlada se zmajica nije usudila previše raspitivati, osjećala je bijes u sebi koji ju je činio hrabrim za nešto za što ni ona sama nije znala što. Ušli su već duboko u tunel kadli zmaj vatre stane.
-Nema drugačijeg načina nego da odmah počnemo. Zapamti, jedina pomoć si ti sama sebi.-
Prije nego li je Bezvatrica uopće shvatila što se događa, zmaj je snažno lupio repom o tunel te je ubrzo nestao u obliku lave i potonuo u kamen. Cijeli vulkan se tresao te su počele nastajati eksplozije. Vrućina i velika sparina obavila je tunel, a na Bezvatricu se počela obrušavati mješavina lave i zapaljenog kamenja. Kako je Bezvatrica trčala prema naprijed, eksplozije su postajale sve snažnije i snažnije te se Bezvatrica odjednom nalazila okružena vatrenom stihijom. "NE", pomisli Bezvatrica te je počela brzo razmišljati kako izaći iz ove situacije. Ništa nije bilo bitnije od toga da spasi svoj život. Bezvatrica je gledala oko sebe i vidjela da nema izlaza. U tom trenutku sa stropa padne velika stijena pomješana s lavom, nemilosrdno padajući prema Bezvatrici, koja je zatvorila oči i pomirila se sa sudbinom da neće preživjeti. No, prisjetila se veličanstvenog zmaja kojega je vidjela te osjeti mir i spokoj. Bezvatrica se ponovo našla u mraku ali ovaj put je osjetila da nije kao u snu. Začuo se glasan prasak i ispred Bezvatrice se otvori prolaz prema van gdje su je čekali zmaj vatre i Goruća Krijesnica. Bezvatrica potrči prema njima u velikoj nejasnoći, ali joj je bilo drago što ponovo vidi svoju majku.
-Prva lekcija je naučena Bezvatrice.-, progovori zmaj vatre.
-Sljedeća te čeka na planini kojoj si uništila vrh.-, zmaj se zatim okrene
-Čekajte, veliki zmaju vatre...-
-Nije na meni da ti dalje objašnjavam. Sve ćeš saznati što je potrebno, s vremenom i s pravim zmajevima, a sada idite...-, zmaj vatre raširi krila te se zapali i brzinom munje poleti prema nebu.
Bezvatrici više ništa nije imalo smisla. Nije imala odgovore na svoja pitanja i to ju je izjedalo, no unatoč tome poslušala je rječ zmaja i sa svojom majkom krenula natrag na planinu neznajući što bi je ondje moglo čekati.
Oznake: bajka, Mašta...., fantazija
- 21:33 -
