BooksBox
Zgodne djevojke
Karin Slaughter.
Roman "Zgodne djevojke" mi je za oko zapeo još u ožujku ove godine i od tada stoji na listi za čitanje. Do sada sam toliko puta naletjela na ime Karin Slaughter, a priliku za upoznavanje s njenim pisanjem sam dobila u knjižnici prije koji dan, kad sam naletjela na baš taj roman koji mi je bio na listi. I tako sam joj dala priliku. To je, dakle, prvi roman od autorice koji sam čitala. Ocjena 2/5.
Prolaznu ocjenu sam dala samo iz razloga jer sam roman pročitala do kraja. Dakle, čitljiv je. Jako rijetko dajem loše ocjene romanima koje pročitam do kraja, međutim Zgodne djevojke su to zaslužile iz više razloga. Krenimo redom, Roman je predug. Ima oko 450 stranica. Po mom mišljenju, priča bi stala na solidnih 300 stranica, maksimalno 350. Dakle, previše nepotrebnih i dosadnih detalja. Početak je dobar. Sada ću pisati o nekim stvarima, koje možda potencijalni čitatelji ne žele znati prije čitanja, pa najavljujem SPOILER. Upoznajemo tri različite djevojke, tri različite priče. Jedna je nestala, jedna je upravo izašla iz zatvora i nalazi se sa svojim bogatim mužem, te jedna polusiromašna bivša ovisnica. Vrlo brzo se te tri priče povezuju u jednu. Sve tri žene su sestre. Priča tu postaje zanimljiva i navodi na daljnje čitanje. Međutim, nakon smrti muža jedne od sestara (Claire), Claire nalazi neke mračne detalje iz života pokojnog joj muža. Tu već priča postaje dosadna, jer smo već prije vrhunca priče saznali rasplet događaja. Dakle, ostaje nam 250 stranica otkrivanja svakog detalja zločina, za koji već znamo kako se dogodio i tko ga je napravio. Nekoliko puta je ponovljen isti opis zločina. Priča je jako nedosljedna i neuvjerljiva. Nisam se poistovjetila niti s jednim likom. Evo i nekoliko primjera:
-Otac je posvetio život pronalasku najstarije kćeri. Uskoro saznaje da je Paul, dečko od najmlađe kćeri, povezan s nestankom najstarije kćeri. Pozove ga na kavu i to za dva dana. Mislim da niti jedan otac nebi tako postupio, već bi istog trena otišao kod Paula, upozorio kćer i ostatak obitelji i maknuo ga momentalno od kćeri, dok ne sazna ostale detalje. No, ovaj je dao Paulu dosta vremena za pripremu.
-Srednja kćer, Lydia, koja mi je najsimpatičnija, optuži Paula za pokušaj silovanja. Ni sestra, ni majka joj ne vjeruju. Ali, to nije kraj, i sestra i majka je izbacuju iz svojih života zauvijek i prekidaju sve veze s njom. Nakon što su preživjele tragediju, nestanka kćeri/ sestre Julie, zar bi stvarno se odrekle još jedne kćeri/ sestre i to zato što joj ne vjeruju da ju je Paul pokušao silovati. Nema šanse. U drugim okolnostima možda, ali ova priča prepričava što su članovi obitelji proživjeli nakon nestanka Julie, pa je jako nelogično da izbace iz života Lydiu i to još zbog razloga, jednog od mogućih scenarija kako im je i najstarija kćer nestala.
-Sljedeća nelogičnost: Claire pogleda snimke filmova, vidi muškarca s maskom, ali oči i usne se vide. Čovjek pod maskom se nasmješi. Jel moguće da ga Claire nije prepoznala?! 18 godina živi s tim čovjekom i ne prepozna taj osmjeh, zube, oči?! Zamislite da čovjek s kojim provedete pola svog života prekrije dio lica, biste li prepoznali njegov osmjeh, zube? Jedino je potražila madeže, jer je Claire, očito gledala samo njegovo tijelo 18 godina.
-Ova nelogičnost mi je više blago rečeno glupost. Kao što smo već rekli, Lydia je optužila Pula za pokušaj silovanja, nakon čega ju majka i sestra izbace iz života. Majka se pokaje i pokuša kontaktirati Lydiu na način da joj šalje pisma preko PAULA!! Stvarno? Čak i da ima najveće povjerenje u tog čovjeka, zna da njena kćer nema. Za nastariju kćer su prevrnuli pola svijeta da je nađu, za srednju se nije potrudila niti okrenuti broj telefona ili pismo poslati putem pošte... Mogla se jednostavno odvesti do vlastite kćeri na kavu.
-Zadnja i po meni najveća nedosljednost: Paul se vratio iz mrtvih. Kad ga je Claire ugledala primjetila je neke promjene od kojih je jedna: obrijao je glavu. Na kraju romana, kada ga Claire upuca, makne mu kosu iz očiju!? Prošlo je svega nekoliko sati, možda dva dana. Jel mu zaista kosa mogla porasti toliko da mu upada u oči!?
To su razlozi zbog kojih mi je knjiga loša. Ne mogu vjerovati da nitko nije primjetio ove stvari čitajući knjigu prije izdavanja. Pa barem kosu u očima... Bilo kako bilo, knjiga je dosta popularna, zahvaljujući imenu autorice, koji je stekla drugim romanima. Ja sigurno neću uskoro opet čitati Karin Slaughter, no možda joj u budućnosti dam priliku da ispravi ovaj prvi dojam koji sam stekla.
Oznake: zgodne djevojke, Karin Slaughter, triler, recenzija
17.11.2018. u 16:48 | 0 Komentara | Print | # | ^Slavujeva Pjesma vs. Zimski vrt
Jedna od najboljih knjiga koje sam pročitala u 2017. godini je Slavujeva pjesma, koju je napisala Kristin Hannah. Do tada nisam imala prilike čitati ništa od te spisteljice pa nisam znala ni što očekivati. Knjigu sam progutala, nisam se mogla odvojiti od nje te sam još dugo nakon čitanja bila pod dojmom priče. Nakon Slavujeve pjesme sam morala uzeti pauzu od drame te sam pročitala nekoliko pravnih trilera. Nakon te kratke pauze odlučila sam dati šansu još jednoj knjizi koju je napisala Kristin Hannah a to je Zimski vrt. Nisam požalila. Iako me Slavujeva pjesma osvojila od prve stranice, Zimskom vrtu trebalo je malo duže. Naime, tek nakon otprilike 200 stranica me priča toliko zaintrigirala da sam slijedećih 200 pročitala u jednom dahu.
Te dvije priče su toliko slične, a toliko različite, no obje toliko duboke da ostave duboki trag na čitatelju. Samo najsnažniji neće zaplakati čitajući ove priče.
Obje priče povezuju sadašnjost i prošlost, odnosno sjećanja na zbivanja u Drugom svetskom ratu. Obje priče prate dvije sestre, jednu sestru pustolovnog duha te drugu mirniju
Opisi ratnih zbivanja su mene najviše dojmili te su razlog zbog kojeg preporučujem ove knjige. Sada ću napisati par rečenica o pričama, pa oni koji ne vole znati ništa o romanu koji namjeravaju pročitati neka dalje ne čitaju i vjeruju mi na riječ. Oni koji nisu sigurni u izbor, neka pročitaju o čemu se radi iz mog gledišta, možda ih potakne na čitanje.
Slavujeva pjsma; Vianne je žena koja rano mora odrasti. Nakon smrti majke, nju i njenu sestru Isabelle ostavalja drugima na milost i nemilost. Vianne se rano zaljubljuje, udaje se i rodi kćer te živi skladan obiteljski život. Za to vrijeme Isabelle mijenja škole, bježi i traži sebe. No tada nastupa rat koji će iz korijena promijeniti njihove živote. Viannin muž odlazi u rat, ostavlja suprugu i kćer da se vode svoj rat. Isabelle se pridružuje pokretu otpora te na svoj način vodi svoj rat. Priča opisuje najmračnija zbivanja u ratu, što su sve žene morale činiti kako bi preživjele i zaštitile svoju obitelj. Također opisuje na koji način su židovi bili obilježeni te stradavali. Naime, najbolja prijateljica od Vianne je židovka koja sa svojom djecom živi blizu Vianne. Priča također prati i rat žene koja se bori na drugi način, bliže fronti kako bi nešto promijenila. Detalji koje spisateljica iznosi kako bi dočarala te borbe, primjerice što su jeli i na koji način bi se utoplili, ne mogu nikoga ostaviti ravnodušnim.
Zimski vrt; Dvije sestre, jedna pustolovka, druga obiteljska, staložena žena. Nina i Meredith. Obje toliko različite, a toliko slične. Čitav život pokušavaju otkriti zašto ih vlastita majka ne voli. Zašto je toliko hladna prema njima. Sve što znaju o majci je da je porijeklom iz Rusije. Ne razumiju zašto majka sjedi sama u snijegu, zašto nikad ne baca ostatke hrane, zašto ne voli pričati o svojoj prošlosti, najmanje razumiju zašto ih vlastita majka ne voli. Odrastaju obavijene očevom ljubavlju i nedostatkom majčine topline. Tada im umire otac. Ostale su njih tri i obećanje koje su dale umirućem ocu: majka će ispričati svoju priču, kćeri će poslušati majčinu priču. Tada kreće priča o ratu u Rusiji i životu koji je njihova majka proživjela prije njih, koji je promijenio njen život i učinio je drugačijom osobom. Kao i u Slavujevoj pjesmi, priča je puna ljubavi i gubitaka. Opisi ratnih zbivanja su toliko živi. Ženska strana rata, stvari koje žene čine kako bi zaštitile svoju obitelj i naposljetku preživjele...
Zašto su me priče toliko dojmile?! Možda jer sam ljubitelj ratne tematike, možda zato što imam samo jednu sestru, oca smo izgubile u dvadesetima, pa se mogu poistovjetiti, a možda jer su priče toliko duboke da svakog čitatelja dotaknu u nekom dijelu. Priče iz vremena rata svakako su mi najzanimljiviji, a poveznica sa sadašnjosti samo ih čini zanimljivijima i nesvakidašnjijima.
Ove priče ću preporučiti svim ljubiteljima ratne tematike, ljubavne tematike, ljubiteljima obiteljske drame te svih onih željnih dobrog štiva za nedjeljno popodne u dekici.
Ovo zasigurno nisu posljednje priče od Kristin Hannah koje sam pročitala. Radujem se sljedećoj priči koja će, nadam se, biti jednako dobra ;)
Oznake: knjiga, ratna tematika, drama, recenzija, slavujeva pjesma, zimski vrt, kristin hannah
02.01.2018. u 13:26 | 0 Komentara | Print | # | ^
