BooksBox
Zgodne djevojke
Karin Slaughter.
Roman "Zgodne djevojke" mi je za oko zapeo još u ožujku ove godine i od tada stoji na listi za čitanje. Do sada sam toliko puta naletjela na ime Karin Slaughter, a priliku za upoznavanje s njenim pisanjem sam dobila u knjižnici prije koji dan, kad sam naletjela na baš taj roman koji mi je bio na listi. I tako sam joj dala priliku. To je, dakle, prvi roman od autorice koji sam čitala. Ocjena 2/5.
Prolaznu ocjenu sam dala samo iz razloga jer sam roman pročitala do kraja. Dakle, čitljiv je. Jako rijetko dajem loše ocjene romanima koje pročitam do kraja, međutim Zgodne djevojke su to zaslužile iz više razloga. Krenimo redom, Roman je predug. Ima oko 450 stranica. Po mom mišljenju, priča bi stala na solidnih 300 stranica, maksimalno 350. Dakle, previše nepotrebnih i dosadnih detalja. Početak je dobar. Sada ću pisati o nekim stvarima, koje možda potencijalni čitatelji ne žele znati prije čitanja, pa najavljujem SPOILER. Upoznajemo tri različite djevojke, tri različite priče. Jedna je nestala, jedna je upravo izašla iz zatvora i nalazi se sa svojim bogatim mužem, te jedna polusiromašna bivša ovisnica. Vrlo brzo se te tri priče povezuju u jednu. Sve tri žene su sestre. Priča tu postaje zanimljiva i navodi na daljnje čitanje. Međutim, nakon smrti muža jedne od sestara (Claire), Claire nalazi neke mračne detalje iz života pokojnog joj muža. Tu već priča postaje dosadna, jer smo već prije vrhunca priče saznali rasplet događaja. Dakle, ostaje nam 250 stranica otkrivanja svakog detalja zločina, za koji već znamo kako se dogodio i tko ga je napravio. Nekoliko puta je ponovljen isti opis zločina. Priča je jako nedosljedna i neuvjerljiva. Nisam se poistovjetila niti s jednim likom. Evo i nekoliko primjera:
-Otac je posvetio život pronalasku najstarije kćeri. Uskoro saznaje da je Paul, dečko od najmlađe kćeri, povezan s nestankom najstarije kćeri. Pozove ga na kavu i to za dva dana. Mislim da niti jedan otac nebi tako postupio, već bi istog trena otišao kod Paula, upozorio kćer i ostatak obitelji i maknuo ga momentalno od kćeri, dok ne sazna ostale detalje. No, ovaj je dao Paulu dosta vremena za pripremu.
-Srednja kćer, Lydia, koja mi je najsimpatičnija, optuži Paula za pokušaj silovanja. Ni sestra, ni majka joj ne vjeruju. Ali, to nije kraj, i sestra i majka je izbacuju iz svojih života zauvijek i prekidaju sve veze s njom. Nakon što su preživjele tragediju, nestanka kćeri/ sestre Julie, zar bi stvarno se odrekle još jedne kćeri/ sestre i to zato što joj ne vjeruju da ju je Paul pokušao silovati. Nema šanse. U drugim okolnostima možda, ali ova priča prepričava što su članovi obitelji proživjeli nakon nestanka Julie, pa je jako nelogično da izbace iz života Lydiu i to još zbog razloga, jednog od mogućih scenarija kako im je i najstarija kćer nestala.
-Sljedeća nelogičnost: Claire pogleda snimke filmova, vidi muškarca s maskom, ali oči i usne se vide. Čovjek pod maskom se nasmješi. Jel moguće da ga Claire nije prepoznala?! 18 godina živi s tim čovjekom i ne prepozna taj osmjeh, zube, oči?! Zamislite da čovjek s kojim provedete pola svog života prekrije dio lica, biste li prepoznali njegov osmjeh, zube? Jedino je potražila madeže, jer je Claire, očito gledala samo njegovo tijelo 18 godina.
-Ova nelogičnost mi je više blago rečeno glupost. Kao što smo već rekli, Lydia je optužila Pula za pokušaj silovanja, nakon čega ju majka i sestra izbace iz života. Majka se pokaje i pokuša kontaktirati Lydiu na način da joj šalje pisma preko PAULA!! Stvarno? Čak i da ima najveće povjerenje u tog čovjeka, zna da njena kćer nema. Za nastariju kćer su prevrnuli pola svijeta da je nađu, za srednju se nije potrudila niti okrenuti broj telefona ili pismo poslati putem pošte... Mogla se jednostavno odvesti do vlastite kćeri na kavu.
-Zadnja i po meni najveća nedosljednost: Paul se vratio iz mrtvih. Kad ga je Claire ugledala primjetila je neke promjene od kojih je jedna: obrijao je glavu. Na kraju romana, kada ga Claire upuca, makne mu kosu iz očiju!? Prošlo je svega nekoliko sati, možda dva dana. Jel mu zaista kosa mogla porasti toliko da mu upada u oči!?
To su razlozi zbog kojih mi je knjiga loša. Ne mogu vjerovati da nitko nije primjetio ove stvari čitajući knjigu prije izdavanja. Pa barem kosu u očima... Bilo kako bilo, knjiga je dosta popularna, zahvaljujući imenu autorice, koji je stekla drugim romanima. Ja sigurno neću uskoro opet čitati Karin Slaughter, no možda joj u budućnosti dam priliku da ispravi ovaj prvi dojam koji sam stekla.
Oznake: zgodne djevojke, Karin Slaughter, triler, recenzija
17.11.2018. u 16:48 | 0 Komentara | Print | # | ^
