Prije nego što iz te 2010. izložim posljednji post i krenem put Zagreba preko Beča, prisjetit ću se jednog kasnijeg popodnevnog obilaska Bratislave, iz ljeta 2014. godine.
Kada jednom i po prvi put čovjek pohvata "koordinate" i orijentire nekog "novog" grada, svaki sljedeći posjet je "piece of cake"... čista uživancija, bez gubljenja po "bespućima"...
Bratislavski grad sada je sjajio na suncu, bez okolne "teške mehanizacije" i dizalica koje su bile dovršavale renoviranje.
Još je, ipak, velika površina platoa oko dvorca bila razrovana zbog arheoloških iskapanja i restauriranja. A kako to nije posao "od danas na sutra", očekujem se suočiti s tim i za sljedećeg nekog posjeta. Ako banem.
"Visoka pozicija" terasâ oko dvorca sa slobodnm pogledom u daljinu nekako nadahnjuje. Ljudi valjda ovamo, u relativnu tišinu i mir, pobjegnu iz grada - srediti misli i... obaviti neizostavne razgovore mobitelom...
Pomislih: "Jadna cura s njim...!"
Bilo je gore i "sporadičnih" turista i "turistica" koji su izvirali s različitih strana.
Svi su se, kao po zapovijedi, mašili svojih "kamera". I ja skupa s njima, naravno. Samo u suprotnom smjeru.
Ni UFO-most, ovako "blizak", skoro nadohvat ruke, nije mogao izbjeći ulogu pozadinske kulise... za sjećanje.
Statua moravskog kralja Svatopluka, otprilike suvremenika našeg kralja Tomislava, nekako sa stražnje strane daje naslutiti da ima problema s ravnotežom i da se jedva održava u sedlu... ali, eto, po tome kako ga Slovaci smatraju i svojim (kraljem?), čini se da nije doživio neki takav "debakl".
Sâma unutrašnjost dvorca, kvadratično dvorište s mjestimičnim voltama, pusta je i neinteresantna do bola. Bar za sada!
Planiraju li u njem' kakve "živahne", smislene sadržaje, ne znam!
Čut će se. Valjda...
I prije silaska u "urbani grad" samo da se osvrnem na "čovjeka koji je bio mobitelizirao" - ispalo je da je skupa s "kolegicom" (koja se, naslonjena na zidić, dosađivala) čekao da se neko društvance pojavi ne bi li ih fotografirao, tako "upicanjene"...
Dunav je u to doba dana i pod tim svjetlom odozgo izgledao prilično "pitak", ne baš "plav" kako ga veliča poznati Straussov valcer, ali dovoljno "apetitlih" da po njemu uživaju i veslači.
A promet dolje na mostu u pravcu grada, u doba završetka radnog vremena, bio je totalno začepljen. Na izlasku iz grada pak - dva-tri auta.
Valjalo je, dakle, spustiti se i vidjeti kako grad živi - ljeti...
A u silaznoj ulici je ovoga puta "na terenu" uz prozor, umjesto "poznate" krhke konobarice, operirao "klasičan", naoko uštogljen konobar. Nije plijenio (moju) pažnju.
[Bratislava - lipanj 2014.]
Prvi put objavljeno u prosincu 2017.
Nastavit će se...
