četvrtak, 08.04.2021.
Slovačka - uvod
Možda je malo pretenciozno s moje strane svoje prvo putovanje u Bratislavu (i vrlo blisko oko nje), te 2010. godine, generalizirati na "Slovačka", ali time si dajem fore da poslije dvije tri (slovačke) Bratislave jednom, kad već, krenem i dublje...
Kasnije posjete Bratislavi bile su usputne, iz smjera Beča... ali smo za početak "pičili" preko Mađarske.
A Mađarska kako Mađarska, sva nekako šarmantno nakićena gdje čovjek ni ne očekuje.
Što reći za običnu (?) autobusnu stanicu uz crkvu u Egerváru?! Možda je to, ipak, njihov mjesni autobusni "kolodvor"... s klupicama, poštanskim sandučićem, oglasnom pločom, hranilicom za ptice, ...
... i sirenom za slučajeve požarnih ili inih uzbuna. Uz crkvu, kako rekoh.
Iako je javno dostupna "fontana" s pitkom vodom (!) snimljena u nekom drugom, "običnom" usputnom selu, da sam se možda u Egerváru malo potrudio, kladim se da bih i takvu nekakvu našao u krugu od stotinjak metara.
U prolasku mimo Soprona i uz kratko zastajkivanje kraj ceste, privukla me jedna netipična građevina usred predgrađa. Vodotoranj?
Moram priznati da mi je danas trebalo bar pola sata da po netu napipam što je to. Radi se o vjetrenjači iz prve polovice 19. stoljeća koja je već nakon pedesetak godina sa svim okolnim zgradama postala kasarna i kao takva preživjela čak i Prvi svjetski rat. Danas je to, čini se, stambeni kompleks "s kulom bez osobite funkcije", ali mamcem za radoznalce.
Ovaj granični prijelaz u Austriju na liniji prema Slovačkoj samo je jedan od sličnih "relikata" na magistralnim cestama u zemljama "unutar Shengena". Nigdje nikoga, a sve polurazvaljeno.
Katkada se pitam zašto li se to i takvo ruglo ne sravni sa zemljom... ali poslije aktualnog presedana BREXIT-a... zapravo se "nikada ne zna"!
Nisu Šopronci sa svojom zidanom vjetrenjačom bili blesavi. Cijelo to golemo nizinsko područje oko Nižiderskog jezera danas je u svim "dodirnim zemljama" (AT - HU - SK) preplavljeno novovjekim vjetroelektranama... I uvijek se vrte! Dakle ima "juhe".
A na ulasku u Slovačku - ipak malo civiliziraniji granični prijelaz. Također pust i trenutačno nefunkcionalan, ali se bar njegova zgrada novijeg datuma "ne raspada".
I nakon desetak ili već koliko kilometara u daljini se počinje "doživljavati" Bratislava... ne po nekim strahobalnim neboderima, nego po svojem "zaštitnom znaku", zamku na brdu koji se izdiže iznad prevladavajuće ravnice.
[Prema Bratislavi - travanj 2010.]
Prvi put objavljeno u studenom 2017.
Nastavit će se...
© •
08.04.2021. u 13:39 •
Komentari (15)
•
#