ponedjeljak, 15.03.2021.
Mekša strana Krumlova (II)
Naš ponovni posjet Krumlovu, nakon osam godina, bio je ugodan susret "sa starim znancem". Ni kišovito vrijeme koje nas je pratilo, u Krumlovu ne znači "propast svijeta", dapače - natmureno nebo "obojilo" ga je posebnom, "težom", punijom nijansom.
Uz vijugavu Vltavu, sada mutnjikavu od obilnijih kiša, terase kafića i restača bijahu prazne, ali te šetnice nipošto nisu bile potpuno puste.
Jedan mladi par, uočen s mosta, uzvratio je promatračima svojom malom predstavom.
Malo niže, izolirana grupica Kineza (pazi, stvarno!) u jednom se momentu suočila s naletom vjetra.
A očito "domaća" mama žustro je grabila k cilju gurajući vjetrootporna kolica.
Uz uščuvan "relikt" nekih nostalgičnih vremena, mlin-vodenica na otočiću, koja možda čak katkada u svojstvu "muzeja" i zavrti svoje kolo, brončani (?) mlinar pućkao je svoju lulu.
Krumlovčani su, rekao bih, pomalo "napičeni" na vrckave, šaljive skulpture po svom gradu. I KOOH-i-NOOR-ov prst samac otprije osam godina (vidi prošli post) dobio je svog para!
A ni društvance odličnika u prozoru gradske čitaonice, uz prekaljenog "lisca" - obližnjeg hotelijera, nije manje "ridikulozno"!
S druge (ili treće...) strane pak, dvorac i park iznad njega, inače poprilično napučen i vedar, sada su, ipak, odavali melankoličan dojam pustoši.
Jedino su pomalo "zakašnjele" rascvale forzicije (ta Krumlov je, ipak, nekako napola planinski predio u gornjem toku Vltave) odavale dojam ranog proljeća.
Poslije ugodne rane večere na toplom, uz po-mojoj-želji-mlačno dimljeno pivo,
Nakouřený Švihák, valjalo je pičiti za Zagreb.
I tih petstotinjak kilometara, kao i svako putovanje uostalom, počelo je prvim
korakom "iza ugla" (ovdje konkretno ne mojim!).
I to je to.
Česky Krumlov 2017.
© •
15.03.2021. u 21:58 •
Komentari (5)
•
#